Pagan
| Pagan (1918) Pisac: Džordž Orvel |
| Napisano 1918, Orvel se potpisao svojim imenom kao "Erik Bler". |
PA EVO tebe, a evo i mene,
Gde možemo zahvaliti našim bogovima što smo;
Iznad zemlje, ispod neba,
Duše gole žive i slobodne.
Jesenji vetar šušti
I uzburka strnište pred našim nogama;
Sa zapada šapuće udarce,
Prestaje da miluje i ide dalje,
Donoseći svoje zemljane mirise slatke.
Vidi sa kakvim ponosom zalazeće sunce
Kao kralj u zlatu i purpuru umire,
I kao haljina duge prede
Boji zemlju božanskim nijansama.
Ta mistična svetlost je u tvojim očima
I zauvek će u tvom srcu sijati.
Na engleskom jeziku[uredi]
SO HERE are you, and here am I,
Where we may thank our gods to be;
Above the earth, beneath the sky,
Naked souls alive and free.
The autumn wind goes rustling by
And stirs the stubble at our feet;
Out of the west it whispering blows,
Stops to caress and onward goes,
Bringing its earthy odours sweet.
See with what pride the setting sun
Kinglike in gold and purple dies,
And like a robe of rainbow spun
Tinges the earth with shades divine.
That mystic light is in your eyes
And ever in your heart will shine.