Uz put rasla perunika plava,
Uz put rasla, niz put opadala,
Njome idu Pavlovi svatovi;
Svi svatovi peruniku beru,
Sam' ne bere Pajo đuvegija.
On mi sjedi, pa ljubu sjetuje:
"Bogom tebi, moja vjerna ljubo,
Kad budemo blizu dvora b'jela,
Izlaziće stara mila majka,
Iznosiće u konderu vina;
Ti ga primaj, al' ga piti nemoj,
Dol' ga podaj djeveru do sebe,
Djever znade, djever piti neće,
On će dati baš kumu do sebe."
Konder minu, a vince se linu,
Pada kapca na konjica vrana,
Kapca pade, konjic se raspade!
Al' govori Pajo đuvegija:
"Da mi nije od Boga greota,
I od ljudi velika sramota,
Ja bi' moju pogubio majku!
To je meni deseta djevojka;
Devet ih je otrovala majka,
Desetu je konjic zamijenio!"
