Ovce pase Zećanine Pavle
Po široku polju Ćemovskome.
Ondolen je ovce najavio
Pod stari grad na vodu Moraču,
Tu je Pavle napojio ovce. 5
I Pavlu je Bog i sreća dala,
Nađe Pavle sitnoga đerdana.
U njem' pma stotnna dukatah.
Đe su bule lica umivale,
Pa ga Pavle u njedrima [1] tura, 10
I povede ovce na dvorove.
Iz daleka zove staru majku:
„A nu hodi, moja stara majko!
„Da mi vrgneš u njedrima ruku,
„E sam spava' danas kod ovacah, 15
„Zmija mi je ljuta prionula,
„Ne bi li mi zmiju izvadila;
„Ne ostani bez sina tvojega."
Majka mu je riječ govorila:
„Prestan', Pavle, bez tebe ostala! 20
„Radija sam bez jednoga sina,
„No bez moje ruke u ramena."
Zove Pavle svoju milu seku:
„A bolj', sestro! ako Boga znadeš!
„Da m' izvadiš zmiju iz njedarah, 25
„Ne ostani bez brata tvojega."
Hupnu sestra, bratu govorila:
„Ču li, brate, života mi tvoga!
„Ne bih ja tu zmiju dofatila
„I da će ti oči pzvaditi." 30
A ne bješe ni neđelja danah,
Ka' se bješe oženio Pavle.
Vika Pavle vjerenicu ljubu:
„A bolj' k mene, moja vjerna ljubo!
„Ne bi li mi zmiju pzvadila." 35
Skoči ljuba od zemlje na noge,
Te mu stavi u njedrima ruku.
Ijetko je đerdan dofatila,
I bači ga na zelenu travu,
Pa se sagnu, đerdan dofatila, 40
Pod grlo ga mlada zapučila.
Kad Pavlova ugledala majka,
Ona sinu Pavlu govorila:
„U z'o čas te oženila majka!
„Brzo l' ti je omilila ljuba?" 45
A Pavle je majci besjedio:
„Ne kuni me, ostarela majka!
„Po tebe me zmija zaklat' hćaše,
„A kod ljube istom ne hoćaše."
Istina je, što kažuju ljuđi: 50
Da je ljuba vjernija od majke.
Majka sina dobro blagosilja
„Neka ti je, nesretna ti bila!"
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 207-209.
