O smrti Velikog Vojvode Mirka Petrovića Njegoša
| (1870) Pisac: Risto Milić |
Nesta Mirko, dika svoga roda,
Aoh! tuge i žalosti teške;
Zađe zv’jezda sjajna s našeg svoda,
Nesta glave hrabre i viteške!
Smrt naprasna zgrabi u svom pl’jenu
Crne Gore ponosita sina.
Koji s krvlju svaku obli st’jenu,
Braneći je od zlotvora kivna.
Nesta Mirko — Leonida hrabri,
Što s Grahovcem v’jenac slave steče;
Nesta Herkul sproć’ Osmaná slabih,
Kog srbkinja skoro rađat’ neće!
Tuži Goro svog slavnog viteza,
Al’ u žalost srce ne rastuži:
Ti imadeš vrla dična Kneza,
Koji Srbstvu na utjehu služi.
On će tebe rukovodit’ mudro,
Hrabro branit’ slobodu ti svetu;
On će srušit’ braće robstvo hudo,
I nadjačat’ Tursku silu kletu.
Dičnog oca on je soko sivi,
Cjelom Srbstvu dika i uzdanje;
U njemu ti isti Mirko živi,
Te će rodu ljute vidat’ rane.
S njim ćeš Goro sa junaštvom tvojim
Održati u rodu prvenstvo;
Blaži tugu s vrlim Knezom svojim,
Mirka čeka vječito blaženstvo!
Izvor[uredi]
Milić R. 1870. Serbobranke: lirične rodoljubne pjesme. Na Cetinju, u državnoj Pečatnji. str. 4.
|