O, putniče...
O, putniče iz daljine,
Ako tvoje srce gine
za ljepotom, koju niđe
Niti pozna niti viđe,
Za ljepotom koju samo
Raj u sebi skriva tamo,
A ti hodi
I pohodi
Moj lijepi rodni kraj.
Gle, što dosad gled'o nisi:
Plava brda, sjajni visi,
Podupiru nebo naše
A pod njima ravne paše
I lijepa mirna sela
Pozdravljaju bistra vrela,
A k'o laki, dragi snovi,
B'jela jata - golubovi
U zlatni se gube sjaj.
Ovdje, cv'jeće gleda na te,
Tamo slatki zvuk se njija,
A na ruže i granate,
K'o pramenje snježno, blago,
Leptirova jato drago
Svoja laka krila svija -
A do plavih vodâ oni',
Kud pastirka stado goni,
Pozlaćeni šumi gaj.
Svuda život! Svuda zdravlje!
U topoli pjeva slavlje,
Vjetrić struji i na krilu
Zlatnim zrakom nosi svilu,
A daleko r'jeka čista
U širokom polju blista
I k'o pozdrav drag i mio
Njezin slatki šumor ti'o
U mili te zove kraj.
O, lijepa zemljo draga,
U tebi su sva mi blaga!
U tebi je sreća moja!
U tebi mi duh propoja!
Pa do groba, tebe, majko,
Tvoj će sinak ljubit' žarko,
I u sreći, bolu tvome,
Ti ćeš biti srcu mome,
Sveti oltar, zlatni raj!
Izvor[uredi]
1901. Zora, list za zabavu, pouku i književnost. Godina 6, broj 6: str. 200.
|