Oj starojko, stari aramlijo,
kako smo ti bili poručili,
kada pojdeš kod nas za devojću,
ti da pojdeš sas troje kočije,
jedne da su od zlato sljijene, 5
druđe da su od šimšir pletene,
treće da su od vrbovo prutje.
Štono jesu od zlato sljijene,
one da su za našu devojku,
štono jesu s šimšir opletene, 10
one da su za mladoga kuma,
štono jesu od vrbovo prutje,
one da su za staroga svata.
Nesi došal sas troje kočije,
nesi pozval iz selo komšije, 15
več si pozval iz goru budale,
mi pojemo, oni ne slušaju,
mi igramo, oni ne gledaju,
podremali kako konjetine,
polegali kako voletine, 20
napasli se travu belušinu,
napili se vodu mutljetinu,
pa ne znaju odokle dojdoše,
pa mi na nji da smo kalavuzi.
LjR
Pevač, mesto zapisa i napomena
Reference
Izvor
Svadbene pesme svrljiškog kraja, Glavni i odgovorki urednik Sreten Petrović; Priredio Nedeljko Bogdanović; Zapisivači Radoslav Radenković, Nedeljko Bogdanović, Valentina Stojiljković, Damir Jocić, Gordana Đorić, Ljubiša Rajković, Slađana Stepanović, Ivana Ranđelović, Dragiša Petković; Etno-kulturološka radionica, Svrljig 1995., str. XX.
