Oj djevojko, što s toliko rasla;
Il' si rasla s bora zelenoga,
Il' s borika, drvca visokoga,
Il' s konoplje, struka tananoga?
"Nit' sam rasla s bora zelenoga, 5
Ni s borike, drvca visokoga,
Nit' s konoplje, struka tananoga,
Već sam rasla jedina u majke -
Ja jedina među devet braće!
Braća su me u more bacala, 10
Caru su me za jabuku dali -
Carica me za ćer uzimala:
Do ručka mi ručkovati dade,
Do užine, užinati dade,
Do večere, večerati dade, 15
Do spavanja, spavati mi dade!
Rano mene u ložnicu šalje,
Rano šalje, a kasno me budi:
"Ustaj srce, rodilo se Sunce!
Ustaj zlato, obasjalo žarko! 20
Ogrijalo i mene i tebe,
I u polju voka i težaka,
Koji ore da sirote rani,
Sve sirote i crva i mrava!"
51. OJ DJEVOJKO ŠTO S’ TOLIKO RASLA - pesma sa poznatim početnim stihom na širem srpskom prostoru; ovde originalno interpretirana sa antologijskom poentom; Obradović br.99, Etn. zb. 44-1 br. 28, 86.
Izvor
Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 111.
