Oj djevojko, Rukosava,
Što će t' slama za kosama,
Jer se nisi počešljala?
Il' si češalj izgubila,
Il' ga nisi ni imala? 5
„Ja sam češalj baš imala,
Ali sam ga izgubila,
Prateć' braca do jablanca,
Od jablanca, do javora;
U javora duge grane, 10
A u mene kratke ruke:
Ja se pope' na jablana,
Pa ustrgo' jednu granu,
Pa ju dado bracu mome,
Da je nosi kuj-kovaču, 15
Da mi skuje gradu ključe,
Da otvorim b'jele dvore,
Da ja vidim šta j' u dvoru:
Al' u dvoru oganj gori,
Oko ognja kolo igra! 20
U tom kolu Rumenika,
I djevojka bjedolika.
Al' govori Rumenika:
„Što s' djevojko bjedolika?
Il' si Suncu kose plela, 25
Il' Mjesecu dvore mela?"
„Nisam Suncu kose plela,
Ni Mjesecu dvore mela,
Već sam stala, te gledala,
Gđe se munja s gromom igra - 30
Munja groma nadigrala,
Dvjema, trima jabukama,
I četer'ma narančama.
Kad naranča k nebu leti,
Vedro nebo jekom ječi; 35
Kad naranča zemlji pane,
Crna zemlja cikom ciči!
15. OJ DJEVOJKO RUKOSAVA / ŠTA ĆE T' SLAMA ZA KOSAMA - modifikovan motiv o nebeskoj igri; početni stih poznat u više var. (ovde u pesmi br.9); Obradović br. 134
Izvor
Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 59-60.
