Oj Bojana, zelena livada,
Što si tako zelena polegla?
Kako ne bi zelena polegla,
Kaka su me tri ljeljena prešla,
Jutros rano devet djevojaka; 5
Svaka nosi po srp na ramenu,
A najmlađa kosu o pojasu.
Ona kosi svakojaku travu,
Ponajviše sitnu djeteljinu.
Ona nosi pred bracove konje: 10
„Griste, paste, bracovi konjici,
Dalek ćete putak putovati,
I tri mosta kovana prijeći,
Tri kovana, a tri nekovana,
Pa izaći na Smiljevo polje. 15
Gđe no majka redom stole meće
I na stole bijele tanjire,
Na tanjire zelene jabuke;
Svakom svatu tanjir i jabuku,
Đuvegiji prsten i djevojku.“ 20
