Oj, u kralja Vukašina,
Lijepa ćerka, Mandalina!
Mandalina konj' vodila,
Nad vodu ga nadvodila;
Sama sebi govorila: 5
„Mili Bože, lijepa ti sam!
Još da su mi crne oči,
Ispod oči bijelo lice,
I nad oči, obrvice;
Obrve bi povranila[1]. 10
Sve bi Turke premamila,
I turskoga Selim-bega!
Selim-beže konja veže,
Za zlaćane sindžirčiće -
Sincir puče, konj uteče! 15
„Drž' djevojko, konja moga!"
„Kako bi ga ja držala,
Kad ja ne znam braca tvoga!"
„Kazaću ti braca moga:
U mog brata mala kapa, 20
Mala kapa od tri pera,
Od tri pera, kalopera,
I četiri ljeljenova!
Ljeljan odi, Boga moli:
Da mu Bog da zlatne roge, 25
Da prepliva Savu vodu,
Da ja vidim šta j' na Savi -
Al' na Savi kolo igra!
U tom kolu Rumenika,
I djevojka bjedolika. 30
Pitala je Rumenika:
„Što s' djevojko bjedolika?
Il' si Suncu dvore mela,
Il' Mjesecu kose plela?"
„Nit' sam Suncu dvore mela, 35
Nit' Mjesecu kose plela,
Već sam stala, pa gledala:
Đe se munja s gromom igra,
Munja groma nadigrala,
S dvjema, trima jabukama, 40
I četer'ma narančama!
Kad naranča nebu leti,
Vedro nebo jekom ječi;
Kad jabuka zemlji leti,
Crna zemlja cikom ciči!"50
13. OJ U KRALjA VUKAŠINA - motiv o igri munje i groma, u koji se često uklapa niz osmeračkih usmenih formula pesama na druge motive: Mileuenić Etn.zb.55-3(HHHU) br.80,81, 74 br.3, 354-15 br.24; Obradović br.70 (daleko sećanje na običaj parte), br.134, Etn.zb.25-2 br.(14);
