VLADIMIR:
Odlučio jur sam veće,
o Enriko moj ljubjeni,
za ne tajat me ti smeće
i nepokoj moj skroveni,
ostaviti s hudom česti 5
protivne ove meni strane,
je da od hude me bolesti
u njih uzrok hudi ostane!
Još me samo sred ovoga
mjesta uzdrži mâ Ljubica,10
dok ju isproslm ćajka u svoga
da mi uzbude vjerenica.
ENRIKO:
Dvora ovega tot raskoše,
tot česarske čas ljubavi,
prijatelju moj, ne može 15
u ovoj dvorbi da te ustavi?
VLADIMIR:
Ne, prijatelju moj ljubjeni,
dvornijeh himba sit sam veće:
kralj me danas ljubi i scijeni,
tko zna sjutra mrzjet me će!20
Još biljege svekolike
s plasijem konjim zlatno kolo
okoliše kroz razlike
nije obišlo u okolo,
odkad me ovdi ne znam koja 25
huda sreća dovela je,
gdje toliko služba moja
s neharnostim plaćena je.
ENRIKO:
Ah, krepos je svud scijenjena,
nemo' sumnje zato imiti 30
da će u tebi potlačena
od ikoga ovdi biti!
VLADIMIR:
Er me ljubiš, scijeniš tako;
nu se varaš, moj ljubjeni,
pokli omraza kaže inako 35
kraljičina prema meni!
Ona u srcu svomu slidi
gojit srdžbe sve ognjene,
i djegod me nađe, al' vidi,
blijedi od jeda, tamni i vene. 40
ENRIKO:
Tvojijem slavam krivo čini;
nu ako mogu rijet slobodno,
isti česar trpi i hini
štogod vidi njoj ugodno.
Trpi, u ke nam je da brijeme 45
vrati ufanja izgubljena
nega rodom žudjenijeme
i utaži ucviljena,
i to odkad smrt nemila
pod tamno je krilo svoje 50
njemu sinka ugrabila.
