Otmica i izbavljanje sestre Cmiljanića

Izvor: Викизворник


Otmica i izbavljanje sestre Cmiljanića

0001 Četa se je mala podizala
0002 Od Udbinja i turske krajine,
0003 Nije četa nogo vojska st ća:
0004 Ima trista i tridest Turakah
0005 I pred njima budalina Tale,
0006 A za Talom Tanković Osmane,
0007 Za Osmanom Ogojenoviću,
0008 Koji nosi oklop gvožđe ljuto,
0009 Za njim je svinja Nađilima,
0010 Koliko je ćila ugojila,
0011 Drži glavu sprema gospodara,
0012 Pljenu bača preo gospodara,
0013 A za svinjom stari Ćevanaga,
0014 Za starinom sva ostala vojska.
0015 Otidoše đelenom planinom
0016 Dok dođoše lugu kotarskome.
0017 Tu je vojska trudna počinula,
0018 Pa se Turci zbora dovatiše.
0019 No da reče stari Ćevanaga:
0020 „Kuđe ste se, Turci podignuli?”
0021 No da reče budalina Tale:
0022 „Mi hoćemo,hađo, na Kotare;
0023 Ja sam jučer bio na Kotare,
0024 I ne bješe doma Kotaranah,
0025 Doma nije Cmiljanić Ilije,
0026 Ni njegova Mirka ni Milinka ─
0027 Otišli su svi tri preko mora,
0028 Preko mora svi tri u ćesara,
0029 Da zahiru nosi za Kotare,
0030 No je doma Janković Stojana
0031 Su njegovo tridest Kotaranah,
0032 Doma nije Ćoperović Sima
0033 Su njegovo trista jaramazah,
0034 No na drumu karaulu čuva.
0035 Jošt ima Cmiljanića seka,
0036 Po imenu Anđuša đevojka,
0037 Fina li je, jad je zadesio!
0038 Ako bi ni Bog i sreća dala
0039 Da vlahinju mladu zarobimo,
0040 Jošt vi je neoženjen Tale,
0041 Da’te mi ju za vjerenu ljubu,
0042 Ja ću vama dva tovara blaga!”
0043 Tader reče stari Ćefanaga:
0044 „Prođ’ se, Tale, žalosn[a] ti majka!
0045 Sluša’, Tale, jade da ti kažem:
0046 Ima mene sto i tridest ljetah,
0047 I udrismo, Tale, na Kotare,
0048 Sve Kotare poharasmo ramne;
0049 Kad dođosmo u tijesne klance,
0050 Udriše ni kotarske delije
0051 Oko Vuka i oko Stojana.
0052 Đe udriše, tu se spomenuše,
0053 Posjekoše stotinu Turakah.
0054 Ja utekoh s nešto u planinu.
0055 Metali smo ruke na otare
0056 Da nećemo nikad na Kotare,
0057 A ti veliš jutros da udrimo ─
0058 Tu ćemo ti poginuti, Tale!”
0059 Sva je turska vojska pohrlila,
0060 I udriše zorom na Kotare,
0061 Redom pale kule i čardake,
0062 Posjekoše dvanaest staracah
0063 Do bijele Cmiljanića kule;
0064 I na kulu Turci udariše.
0065 Najprvi je svinja Nađilina
0066 S njegovom velom tevabijom.
0067 No na kulu sluga Radovica,
0068 Koji čuva Cmiljanića blago,
0069 A na kulu puška Lazarina,
0070 Litru prima praha zelenoga
0071 I šesnaest zrnah od olova.
0072 Radojica tankom puškom gađe
0073 I obali petnaest Turakah
0074 Dok od kule svinju otisnuo.
0075 Pa tri puta sluga puškom gađe
0076 I obali trideset [Turakah].
0077 No keisa Ogojenoviću,
0078 I od kule salomio vrata,
0079 I izleže na bijelu kulu,
0080 I posječe Radovicu slugu,
0081 Pa po kuli pokupio blago,
0082 I zarobi Cmiljanića seku,
0083 Pa se otlen natrag povrnu.
0084 Na guvno se kupe Jankovića,
0085 Tu donose g[l]ave i sićara;
0086 Dovedoše seku Cmiljanića
0087 I đevojku Talu pokloniše.
0088 Muči mlada, ništa ne govori,
0089 No govori stari Ćefanaga:
0090 „Što si mi se, snaho, osjetila,
0091 Ali si se, snaho, prepanula,
0092 E nijesi svate darovala?”
0093 No mu [m]lada riječ govorila:
0094 „Hajde otalen, tari Ćefanaga,
0095 Ja nijesam vseto bezrodnica,
0096 Imam baba Cmiljanić Iliju
0097 I Ilij’na Mirka i Milinka,
0098 Iako ih u dvor danas nema,
0099 I danas te u dvorove doći;
0100 Imam strica Janković Stojana,
0101 Su njegovo tridest Kotaranah,
0102 Doigraće zelenom planinom;
0103 Imam tetka Ćoperović Sima,
0104 Su njegovo trista jaramazah,
0105 Sad te doći u tijesne klance,
0106 Tu se hote darovat’ svatovi,
0107 Zaklate se oko roblja svoga,
0108 Tu će stati caka džeferdarah,
0109 Oće biti muka od Turčina!”
0110 A tader se Turci prepadoše,
0111 Pobjegoše Turci iz Kotarah.
0112 Ono začu Ćoperović Simo,
0113 S ajducima ufatio klance,
0114 I na sebe napuštili Turke
0115 I s Turcima kavgu učinili;
0116 Ono začu Janković Stojane,
0117 On doigra s tridest Kotaranah,
0118 Teke dođe, kavgu zametnuo.
0119 Od Turaka vele jade grade.
0120 Malo bilo mnogo ne trajalo,
0121 Ali Ilija iz Ćesara dođe.
0122 Kad vidio jade od Kotarah,
0123 Pa potrča tragom za Turcima,
0124 Malo ide, sustiže ih;
0125 Teke dođe, pa im udario.
0126 Tu oteše roblje svekoliko,
0127 Posjekoše stotinu Turakah,
0128 Ono drugo bježi planinama.
0129 No da vidiš Cmiljanića Mirka,
0130 Kad uvati starca Ćevanagu
0131 Bez nikakve rane na junaka,
0132 Dovede ga među braćom živa.
0133 Kad ga viđe Cmiljanića seka,
0134 Pa je bratu seka govorila:
0135 „Udri, Mirko, života ti moga,
0136 Posijeci staru vsetrinu,
0137 Koji mi je mnogo jada zada!”
0138 Manu sabljom, posječe mu glavu,
0139 I veliki šemlek udariše.
0140 I to bilo kad se je činilo.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća, Beograd, 1974.