Otkup

Izvor: Викизворник


Otkup

     Osoba koja želi da joj se baje od otkupa dolazi kod vračarice i donosi svoj beleg. Vračarica uzima kakav sud s vodom u koji gasi ugljevlje. Kad baci ugljevlje, ona kaže da otkupljuje. Gasi se više komadića, sve dok ugljevlje pri izgovoru imena od koga se osoba otkupljuje pisne i ne uhvati beleg. Tada se zna od koga se osoba otkupljuje.
     Pri povratku kući osoba kojoj treba da se baje mora da uradi sledeće: pre otkupa, u čistu pamučnu krpu treba da stavi dva-tri žuta cveta, koru hleba, malo soli, metalnu paru i šaku pšenice. To sve treba da zaveže, stavi pod jastuk i na tome da prespava. Sutradan uveče dolazi kod vračarice. Baje se kraj protočne vode na mostu. Osoba dolazi s jedne, a vračarica s druge strane. Kad se sretnu, osoba vračarici predaje pamučnu zavezanu krpu koju ona odrešuje. Potom vračarica prvo uzima cveće i baca ga u vodu. Tom prilikom kaže:

Otkupljujem roba od groba,
otkupljujem ga od toga i toga (ime).

Potom u vodu baca koru hleba i so i kazuje:

Otkupljujem roba od groba,
otkupljujem ga od toga i toga (ime).

Zatim u vodu baca paru i kaže:

Otkupljujem roba od groba,
otkupljujem ga od toga i toga (ime).

Potom u vodu baca pšenicu i kazuje:

Otkupila sam roba od gorba,
cvetom sam ga zakitila,
pšenicom, hlebom i solju sam ga nahranila,
parom sam ga otkupila,
cvećem sam ga zakitila,
roba od groba sam otkupila.

Vračarica i osoba se rastaju tako što osoba kojoj je bajano odlazi stranom kojom je došla. Pri rastanku ona na vračaricu baca krpu u kojoj su bili cveće, hleb, so, pšenica i para. Vračarica s krpom odlazi svojoj, a osoba svojoj kući. Vračarici platnena krpa ostaje kao dar.



Napomena[uredi]

Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Živojin Nikolić: Prozraka, (narodna kazivanja); Prosveta, Beograd, 1999., str. 236-237.