Osman-beg osječki i Pavličević Luka
0001 Niđe zore ni sabaha nejma,
0002 nit Danica pomolila lica,
0003 do sabaha četiri sahata.
0004 Podranio Osjek Osman-beže,
0005 u Osjeku gradu bijelome,
0006 na bijeloj od kamena kuli.
0007 Beže pije kahvu u odaji,
0008 a proljeva suze od očiju.
0009 Dvori bega trideset momaka,
0010 ne smije ga nitko upitati,
0011 što beg roni suze od očiju.
0012 Beže plaka taman do sabaha.
0013 Kad je sabah zora zapučila,
0014 skoči beže te sabah klanjaše.
0015 Opet sjede u svoju odaju.
0016 U to doba sunce ogrijalo,
0017 beg pogleda poljem zelenijem,
0018 al’ se poljem magla naturila,
0019 a iz magle niče konjeniče
0020 na zekanu konju kosnatome,
0021 vas u srmi i u čistu zlatu,
0022 ljepše momče od svake djevojke,
0023 plaho ćera pod sobom zekana.
0024 Sve ga beže gledo sa pendžera,
0025 pa je beže okrenuo glavu,
0026 pa slugama ode besjediti:
0027 „Eto poljem momka na zekanu,
0028 ja ga, beli, poznati ne mogu,
0029 sađ’te dolje pod bijelu kulu,
0030 pa ćete mu na selam stanuti.
0031 Prifatite momka i zekana,
0032 izved’te ga meni u odaju.”
0033 Sluge sašle pred demir-kapiju
0034 te su momku stali na selamu.
0035 Momak dođe pa im selam viknu,
0036 sluge su mu selam prefatile,
0037 uzeše ga za bijele ruke,
0038 izveli ga uz bijelu kulu,
0039 uveli ga begu u odaju.
0040 Momak begu turski selam viknu,
0041 pa mu momak poletio ruci,
0042 poljubi ga u skut i u ruku.
0043 Osman-beg je momka dohvatio
0044 desnom rukom za bijelu ruku,
0045 posadi ga sebi uz koljeno,
0046 pa ga sluge ćurkom pregrnuše,
0047 veliki mu čibuk prepališe.
0048 Pa pita ga Osjek Osman-beže:
0049 „Mlado momče, otklen te imamo,
0050 otklen li si, od koga si grada?”
0051 A veli mu momak lakrdiju:
0052 „Čuješ mene, Osjek Osman-beže,
0053 kad me pitaš, da ti pravo kažem.
0054 Imao si sestru u Budimu,
0055 sestra ti je svijet mijenila,
0056 ja ostao od godinu dana,
0057 tuđe su me majke othranile,
0058 ljepo su mi ime nadjenuli:
0059 mene Silić Jusuf-agom viču.
0060 O dajidža, Osjek Osman-beže,
0061 zar ti mene poznati ne možeš?”
0062 Kad Osman-beg začu lakrdiju,
0063 pa sestrića među oči ljubi.
0064 Sve on gleda poljem zelenijem,
0065 oči baca na zemlju madžarsku.
0066 Pita njega Silić Jusuf-aga:
0067 „Moj dajidža, silan Osman-beže,
0068 što proljevaš suze od očiju,
0069 oči turaš na zemlju madžarsku,
0070 na čem ti je žao ostanulo,
0071 na kaka li grada, jal’ palanku,
0072 jal’ na tvoga kaka dušmanina?
0073 Ali žališ, gdje si ostario,
0074 te si, beže, mejdan ostavio?”
0075 A veli mu silan Osman-beže:
0076 „Moj sestriću, Silić Jusuf-aga!
0077 Znaš li, sinko, moreš li pamtiti,
0078 kada mene sitan ferman dođe
0079 od Stambola, grada bijeloga,
0080 od našega cara čestitoga,
0081 da sam vezir nad sedam vezira
0082 i na dvadest i tri alaj-bega?
0083 Pa prifatih careva fermana,
0084 a ja, sinko, sjedoh na vezirstvo,
0085 valja meni cara poslušati.
0086 Pa ja sudih tri mjeseca dana,
0087 dok evo ti drugog tatarina,
0088 od Stambola, grada bijeloga,
0089 donese mi drugoga fermana.
0090 Ja sam, sinko, ferman proučio,
0091 što mi ferman iz Stambola piše:
0092 „Čuješ mene, silan Osman-beže,
0093 ti si vezir u Osjeku gradu,
0094 eto tebi turali fermana,
0095 pokupi mi porez i harače
0096 po svoj Bosni i po Hercegovini,
0097 i pokupi po ravnoj Krajini
0098 sve harače od sedam godina,
0099 a poreza od ljeta četiri,
0100 pa mi novce do Stambola spremi.”
0101 Oh, moj sinko, Silić Jusuf-aga,
0102 valja, sine, cara poslušati.
0103 Pa ja odoh kupiti harača
0104 po svoj Bosni i Hercegovini,
0105 i pokupih po butum Krajini,
0106 pa sastavih novce u Osjeku,
0107 taman novca stotinu tovara.
0108 Ne smjeh novce same opraviti
0109 do Stambola, grada bijeloga.
0110 Ja se spremih, do Stambola pođoh —
0111 i spremi se do trista momaka,
0112 pa oćerah novce do Stambola,
0113 predadoh ih muhur-sahibiji
0114 i uzeh im senet na sve blago.
0115 Pa kako sam te novce predao,
0116 ondar odoh Ćuprilić-veziru.
0117 Tu sam bio sedam, osam dana
0118 kod Turčina Ćuprilić-vezira.
0119 Pa ja, sinko, iz Stambola pođoh.
0120 Kad sam bio neđe na pol puta,
0121 u putu mi haberi stignuli:
0122 „O Turčine, Osjek Osman-beže!
0123 Na Osijek udrili Madžari,
0124 vas su Osjek vatrom popalili,
0125 porobili, sveg ga poharali,
0126 iz Osjeka roblje odvodili,
0127 tamam, beže, trista djevojaka
0128 i stotinu mladije nevjesta,
0129 četiristo sve sitne dječice.
0130 I tvoji su dvori porobljeni
0131 i još više vatrom zapaljeni,
0132 i tvoje je roblje porobljeno.
0133 Pa moj sine, Silić Jusuf-aga!
0134 Imao sam dvije kćeri mlade:
0135 jedna Fata i nesretna Zlata,
0136 više nejmam od srca evlada,
0137 nit od muška nit od ženska, sinko.
0138 Evo danas sedam godinica
0139 kako mi je roblje porobljeno,
0140 svud sam djecu s knjigam pretražio
0141 po državi madžarskoga kralja,
0142 pa ne mogoh nigdje razabrati,
0143 đe su djeca, u komu su gradu,
0144 gdje će moja djeca ostanuti.
0145 Vidiš, sinko, gdje sam ostario,
0146 ostario, mejdan ostavio,
0147 umrijeću, zaboravit neću,
0148 zato suze ronim od očiju!”
0149 Pa to reče silan Osman-beže,
0150 pa pogleda poljem osječkijem,
0151 pa je poljem čudo ugledao,
0152 ugledao momka na vraninu,
0153 vas u srmi i u suhu zlatu,
0154 crni su ga pretisnuli brci,
0155 pali brci do na puške male.
0156 Svijetle se toke kroz brkove
0157 baš ko mjesec kroz jelovo granje.
0158 Pritisle ga krstate čelenke,
0159 pa mu pala pera od čelenki,
0160 zlatna pera na oba ramena.
0161 Na ramen mu koplje kostolomno.
0162 Sve ga beže gleda sa pendžera,
0163 sa pendžera okrenuo glavu,
0164 pa slugama beže govoraše:
0165 „Čujete l’ me, moje vjerne sluge,
0166 eto poljem momka na vraninu.
0167 A tako mi dina i imana,
0168 otkako je Osjek postanuo,
0169 nije bolji junak salazio,
0170 nit boljega konja dojahao.
0171 Ja ga, beli, poznati ne mogu.
0172 Čini mi se, na njeg gledajući,
0173 da on nije iz naše Krajine.
0174 Čuste li me moje vjerne sluge!
0175 Hajd’, sletite dolje pred kapiju,
0176 pa vi momku na selam stanite,
0177 prifatite momka i vranina,
0178 izved’te ga meni u odaju.”
0179 Sluge sašle pred demir-kapiju,
0180 pa su momku stali na selamu.
0181 U to doba momak pred kapiju,
0182 kako dođe, božju pomoć viknu,
0183 boga nazva, odjaha vranina.
0184 Pa begove sluge poljetješe
0185 da prefate njegova vranina.
0186 Ne da momak vranca prefatiti,
0187 on uvede u avliju vranca,
0188 nit ga voda, nit ga komu daje,
0189 uzbaci mu dizgin na jabuku,
0190 udari mu sile uz vilicu,
0191 sam se vranac po avliji vođa.
0192 Ode momak uz bijele dvore,
0193 momak begu u odaju dođe,
0194 kako dođe, božju pomoć viknu.
0195 Osman-beg mu ljepše prefatio.
0196 Momak begu poletio ruci,
0197 poljubi ga u skut i u ruku,
0198 izmače se pa ga stade dvorit.
0199 A veli mu Osjek Osman-beže:
0200 „Jabandžija, oklen te imamo,
0201 otklen li si, od koga si grada,
0202 a koga li dvoriš gospodara,
0203 kako tebe po imenu viču?
0204 Sramotno je, moj sinko, pitati
0205 baš, moj sinko, na konaku mome.”
0206 A veli mu momak u odaji:
0207 „Poočime, Osjek Osman-beže,
0208 a zar mene poznati ne možeš?”
0209 Kad to čuo Silić Jusuf-aga,
0210 pa od zemlje na noge skočio,
0211 od pojasa sablju povadio
0212 da pogubi momka u odaji.
0213 Kad to vidje Osjek Osman-beže,
0214 pa besjedi Silić Jusuf-agi:
0215 „Sjed’, sestriću, Silić Jusuf-aga,
0216 a lasno je posjeć musafira,
0217 moj sinko, na konaku svome.”
0218 Nako sjede Silić u odaji,
0219 ode beže momku govoriti:
0220 „Pravo kaži od koga si grada!”
0221 A veli mu momak u odaji:
0222 „Pričekaj malo, Osman-beže,
0223 da ti nešto govorim sestriću,
0224 tvom sestriću, Silić Jusuf-agi,
0225 a ja ću se pravo kazivati,
0226 oklen jesam, od koga sam grada.”
0227 Pa besjedi momak Jusuf-agi:
0228 „Znaš, Jusufe, nije bilo davno,
0229 kad ti jučer natjera zekana,
0230 naćera ga poljem zelenijem,
0231 pa ja bijah odjaho vranina,
0232 sio bijah u zelenu travu,
0233 pa kod vranca pijah hladno pivo.
0234 Ti me vidje sa zekana svoga,
0235 pa na mene naćera zelenka,
0236 ti potegnu sablju od pojasa,
0237 da ti moju posiječeš glavu.
0238 Ja se malo makoh ramenima,
0239 ti uteče poljem na zekanu.
0240 Što mi ondje ne posječe glavu?
0241 A lasno je rezil učiniti
0242 na konaku tvojega dajidže.”
0243 Pa pred bega sjede na koljena,
0244 ode momak begu govoriti:
0245 „„Čuješ mene, silan Osman-beže!
0246 Kad me pitaš od koga sam grada
0247 ja ću tebi pravo kazivati.
0248 Kad ti, beže, jade izjadujem,
0249 ondar moju posijeci glavu,
0250 moju ću ti krvcu oprostiti.
0251 Sad čuješ li, silan Osman-beže,
0252 jesi l’ (znao) humačkoga bana
0253 i kod bana Pavičević Luku?
0254 Ja sam glavom Pavičević Luka.
0255 Dvorih bana dvadeset godina,
0256 pa izdvorih dobro odijelo
0257 i dobar sam silah nabavio,
0258 i dobru sam načinio kulu,
0259 iskupovah luke i čifluke.
0260 Pa ja momak jesam za ženidbe,
0261 pa ja spremih sebe i vranina
0262 te ja svoga uzjahah vranina
0263 da ja tražim za sebe djevojku.
0264 I ja prođoh nekoliko grada,
0265 niđe ne bi za mene djevojke.
0266 Pa sam morskoj adi salazio
0267 do bijele Ivkovića kule:
0268 devet brata devet Ivkovića,
0269 u njih sestru Anđeliju kažu.
0270 Pa kad kuli Ivkovića dođoh,
0271 tu sam bio tri četiri dana,
0272 i dobro su mene dočekali.
0273 Ja sam u njih sestru zaprosio,
0274 zaprosih je i dadoše mi je;
0275 pa joj dadoh od zlata prstena
0276 i uz prsten pet stotin dukata,
0277 pa sam njima vadu odgodio,
0278 vada nam je čitav mjesec dana,
0279 dok se Humu krvavome vratim,
0280 dok porežem ruho na djevojku,
0281 dok pokupim kitu i svatove.
0282 Čuješ mene, Osjek Osman-beže!
0283 Ja se Humu kravavome vratih,
0284 gospodaru, humačkome banu,
0285 stadoh rezat ruho na djevojku,
0286 sve haljine porezah na djevojku,
0287 ja pokupih hiljadu svatova,
0288 i ja sobom u svatove pođoh.
0289 Kad smo bili poljem humačkijem,
0290 dva sahata polja pregazismo,
0291 a ja prvi iđem pred svatima
0292 na mojemu široku vraninu,
0293 pa pogledah poljem zelenijem,
0294 preko polja ugledah Madžara,
0295 vas u crnu, a na konju vranu;
0296 od vranca je načinio đoga,
0297 toliko je konja ugrijao.
0298 Pa da vidiš crnog Madžarina,
0299 do svatova doćera vranina,
0300 pred svatovim konja popriječi,
0301 pa podviknu grlom sa vranina:
0302 „Čuste li me, kićeni svatovi,
0303 ko je ovdje Pavičević Luka?”
0304 Svati mene prstom kazivahu.
0305 On do mene doćera vranina,
0306 prekloni se sa vranina svoga,
0307 pa je mojoj poletio ruci.
0308 Ne dadoh mu poljubiti ruku.
0309 Tu sam, beže, svate zastavio,
0310 Madžar meni knjigu opružio.
0311 Ja pogledah knjizi niz jaziju;
0312 kada vidjeh što mi knjiga piše,
0313 ali knjiga bješe Ivkovića.
0314 Ivkovići meni govorahu:
0315 „Kopilane, Pavičević Luka,
0316 eto smo ti knjigu opravili,
0317 ne kup’ svate, nejđi po djevojku,
0318 bogami ti ne damo djevojke!”
0319 Kad sam, beže, knjigu proučio,
0320 odoh mislit na konju vraninu,
0321 što ću sada od života svoga.
0322 Mislio sam, na jedno smislio,
0323 nuto sada reziluka moga,
0324 pa ja vratih kitu i svatove
0325 i dođosmo k Humcu bijelome.
0326 Rasturi se kita i svatovi,
0327 svaki svojoj kući odlazio,
0328 a ja moga doćerah vranina
0329 u avliju moga gospodara,
0330 gospodara, humačkoga bana.
0331 Ban sjeđaše u svojoj odaji,
0332 na pendžer je naslonio glavu,
0333 pa gledaše mene i vranina.
0334 Ja odjahah konja u avliji,
0335 usturih mu dizgin na jabuku,
0336 udarih mu sile uz vilicu;
0337 sam se vranac po avliji vađa,
0338 a ja odoh banu u odaju,
0339 poljubih ga u bijelu ruku,
0340 izmakoh se, pa ga dvorit stadoh.
0341 Bane mene u odaji pita:
0342 „Kam ti, Luka, kićeni svatovi?”
0343 Banu kažem u šikli odaji,
0344 gdje je meni sitna knjiga došla
0345 đe ne dadu lijepe djevojke,
0346 samo su me rezil učinili.
0347 Zamolih se u odaji banu:
0348 Aman, bane, za sinovlje zdravlje,
0349 potraži mi reziluka moga
0350 ja pod tijem ostanuti neću.
0351 On mi ne hće reziluka tražit,
0352 već voljede devet Ivkovića,
0353 nego mene, vjernoga Luku.
0354 Ja se zakleh u odaji banu:
0355 Bogami te ni dvoriti neću,
0356 već ću moga pojahat vranina,
0357 odagnat ga pravo do Osjeka,
0358 pravo ići silnu Osman-begu,
0359 pa se, bane, hoću poturčiti,
0360 na te dići svu butum Krajinu
0361 sa Turčinom Osjek Osman-begom,
0362 tebe, bane, uhvatiti živa,
0363 dat ću tebe silnu Osman-begu.
0364 Kad sam tako govorio banu,
0365 pa zavika bane sa pendžera:
0366 „O Madžari što ste pred kapijom,
0367 vi uhvat’te Lukina vranina,
0368 a čekajte Luku na avliji,
0369 pa ubi’te Luku iz pušaka.”
0370 Čuješ mene, silan Osman-beže,
0371 pobojah se vrancu na avliji,
0372 da mojega ne uhvate vranca.
0373 Da se nisam vrancu pobojao,
0374 ja sam mogo posijeći bana.
0375 Već polećeh niz bijele dvore,
0376 hitro sađoh vrancu na avliju,
0377 ali moga opkolili vranca.
0378 Ja potegoh sablju od pojasa,
0379 oko vranca rasćerah Madžare,
0380 pa mojega uzjahah vranina.
0381 Na me, beže, puške zapucaše.
0382 Na kapiju naćerah vranina.
0383 Dok izađoh, beže, iz kapije,
0384 četiri mu smakoh kapetana
0385 i šesnaest posjekoh mu sluga.
0386 Velikom sam placom naćerao,
0387 beže dragi, mojega vranina.
0388 Puška puca sa svakog pendžera
0389 na me, beže, i vranina moga.
0390 Pa ja moga naćerah vranina
0391 ispred ženskih banovije vrata,
0392 al’ bijahu vrata otvorena.
0393 Tamam, beže, do kapije dođoh,
0394 doklen nešto za vratima pisnu:
0395 „Bogom brate, Pavičević Luka,
0396 zastav’ malo pod sobom vranina.”
0397 Ja sam, beže, za boga hajao,
0398 ja sam moga vranca ustavio,
0399 pa pogledah sa vranina moga,
0400 pa ugledah, beže, na avliji
0401 obadvije tvoje mile kćerke:
0402 jadnu Fatu i sa njome Zlatu.
0403 One su me bogom pobratile:
0404 „Bogom brate, Pavičević Luka!
0405 Ako po čem na Krajinu pođeš,
0406 hajde pravo do Osjeka sađi
0407 našem babi, Osjek Osman-begu.
0408 Ti ćeš selam babi ponijeti:
0409 što nas ne bi kader izbaviti,
0410 jal’ za blago jali za junaštvo.
0411 Al’ je babo ostario voma,
0412 al’ je prodo luke i čifluke,
0413 pa se babo zuđurt učinio,
0414 al’ je babo svijet mijenio,
0415 ali ne zna u kome smo gradu?”
0416 Čuješ mene, silan Osman-beže,
0417 po tome te poočimom vičem.””
0418 Kada beže začu lakrdiju,
0419 ljuto pisnu u svojoj odaji,
0420 pa Osman-beg na noge skočio,
0421 ljubi Luku među oči crne,
0422 uze Luku za bijelu ruku,
0423 posadi ga sebi uz koljeno,
0424 pa on veli Pavičević Luki:
0425 „Moj posinče, Pavičević Luka,
0426 sad šta ćemo od života svoga?”
0427 „Dobro, veli, beže, akobogda.
0428 Ti si vezir na sedam vezira,
0429 piši knjige po butum Krajini,
0430 pa ti skupi silovitu vojsku,
0431 pa ćeš knjigu Bosni otpraviti,
0432 spremi knjigu travničkom veziru,
0433 neka kupi od Bosne Bošnjake,
0434 pa ćeš jednu knjigu načiniti,
0435 spremi knjigu na Hercegovinu,
0436 na Turčina bega Ljubovića,
0437 nek pokupi Hercegovce ljute,
0438 nek Ljubović do Osjeka dođe.”
0439 Kad to čuo Osjek Osman-beže,
0440 pa besjedi Pavičević Luki:
0441 „Moj posinče, Pavičević Luka,
0442 ja bih lasno vojsku pokupio
0443 al’ se bojim od tebe nevjere,
0444 da mi, Luka, hilu ne uradiš.”
0445 Ode Luka begu govoriti:
0446 „Neću, beže, vjeru ti zadajem.
0447 Ako bog da i meni pomože,
0448 hile tebi učiniti neću.
0449 Kad ti skupiš silovitu vojsku,
0450 pa ti budi vojski seraskere,
0451 ja ću biti kalauz pred vojskom.”
0452 Kad to začu Osjek Osman-beže,
0453 pa on sjede, sitne knjige piše,
0454 sprema knjige po butum Krajini:
0455 Jednu knjigu do Travnika spremi
0456 na Turčina travničkog vezira,
0457 da mu kupi od Bosne vojnike.
0458 Piše knjigu na Hercegovinu,
0459 na Turčina bega Ljubovića,
0460 da mu kupi Hercegovce mlade.
0461 Da bijaše knjigu načinio,
0462 opravi je na Hercegovinu.
0463 Pošto beže knjige rasturio,
0464 a veli mu Pavičević Luka:
0465 „Poočime, Osjek Osman-beže!
0466 Da bijaše knjigu načinio,
0467 pa je spremi na dno od Krajine
0468 na koljeno popu Vukadinu,
0469 neka diže raju iz Krajine —
0470 tamam raje dvanaest hiljada.”
0471 Posluša ga Osjek Osman-beže,
0472 pa on sjede, sitnu knjigu piše:
0473 „Čuješ mene, pope Vukadine,
0474 eto tebi knjige šarovite,
0475 da mi kupiš po Krajini raju —
0476 tamam vojske dvanaest hiljada.”
0477 Pošto beže knjigu načinio,
0478 opravi je popu Vukadinu.
0479 Tako stade jedan mjesec dana.
0480 Jedno jutro beže uranio
0481 i sa begom Pavičević Luka.
0482 Slamaju se brda i doline,
0483 al’ se kupe Krajišnici mladi
0484 pod Osijeke na polje zeleno.
0485 Kad to vidje Osjek Osman-beže,
0486 pa zavika slugu Ibrahima:
0487 „Ibrahime, moja vjerna slugo,
0488 hajde dolje na ćupriju stani,
0489 ne daj ovam vojski prelaziti,
0490 nek se kupe s onu stranu vode.”
0491 A veli mu sluga Ibrahime:
0492 „Hoću l’, beže, pušćit poglavare?”
0493 „Nemoj ovam pušćat poglavara,
0494 nit propušćaj aga nit begova.”
0495 Pa Ibrahim ode na ćupriju,
0496 al’ je poljem vojska nagrnula,
0497 pred vojskom su age i begovi,
0498 na ćupriju konje naćeraše.
0499 A veli im sluga Ibrahime:
0500 „Čujete l’ me, age i begovi,
0501 selam vam je Osjek Osman-beže,
0502 na ćupriji prolazenja nejma.”
0503 Kad to čuše age i begovi,
0504 odmah natrag konje povratiše,
0505 pa na polju konje razjahaše.
0506 Na ćupriji stali bajraktari,
0507 spremile ih age i begovi
0508 da ne dadu nitkom prolaziti.
0509 Sve se kupi silovita vojska,
0510 pa se skuplja sedamnaest dana.
0511 Kad pogleda Osjek Osman-beže,
0512 al’ po polju vojska pretisnuta,
0513 sve bajraci kano i oblaci,
0514 bojna koplja kako gora crna.
0515 Dok pukoše puške niz planinu,
0516 ali vezir od Budima dođe
0517 i s vezirom silovita vojska:
0518 malo mnogo, šesnaest hiljada.
0519 Sastali se turski poglavari
0520 pod Osijek na polje zeleno;
0521 doklen haber u ordiju dođe:
0522 „Eto iđe od Bosne ordija,
0523 prekjučer su na Muhaću bili.”
0524 Malo vrijeme ali dugo nije,
0525 od Bosne se pomolila vojska,
0526 a pred vojskom vezir od Travnika.
0527 Vezir pade na polje zeleno,
0528 veziru se čador razapeo.
0529 Tu je vojska noćcu zanoćila.
0530 Kad ujutro sunce ogrijalo,
0531 jarko sunce lice pomolilo,
0532 dok rekoše: „Eto Ljubovića!”
0533 Kad se beže poljem pomolio,
0534 gospoda ga stade sejriti.
0535 A kakav je beže Ljuboviću!
0536 Vas u srmi i u čistu zlatu.
0537 Za njim ide stotinu momaka
0538 na atima i na paripima,
0539 sve su sluge bega Ljubovića.
0540 Beže vodi dvanaest jedeka,
0541 a za begom Hercegovci mladi —
0542 tamam vojske četiri hiljade.
0543 I on sađe u polje osječko,
0544 pa na polju vojsku zastaviše.
0545 Ode beže među Krajišnike,
0546 pa on dođe među agalare.
0547 Tudi sjedi Osjek Osman-beže,
0548 a do njega Lički Mustaj-beže
0549 do njeg sio beže Mehmed-beže
0550 od Siska, grada bijeloga,
0551 on je desno oko podvezao,
0552 jer desnijem okom ne viđaše,
0553 zgodnijega bega ne imade.
0554 Do njeg sio Čolak Mehmed-aga,
0555 do njeg sio udbinski dizdare,
0556 do njeg sio, Osman-aga Dedo
0557 od Kaniže, grada bijeloga;
0558 do njeg sjedi Glumac Osman-aga
0559 od Stijene, grada carevoga;
0560 do njeg sjedi Kuna Hasan-aga
0561 od Otoke, careve palanke;
0562 do njeg sjedi Begzadić Alija
0563 iz Rastoke, careve palanke;
0564 do njeg sjedi Tanković Osmane
0565 od Krupe, carevoga grada;
0566 do njeg sjedi Novljanin Alija
0567 od Novina grada bijeloga;
0568 do njeg sio Vlahinić Alija
0569 od Podvjesta grada bijeloga;
0570 do njeg sjele do dvije Hrnjice:
0571 serdar Mujo sa bratom Halilom;
0572 do njih sio Pećki Hasan-aga
0573 od Peći, grada carevoga;
0574 do njeg sjedi od Orahca Tale.
0575 Viš njih sio budimski vezire.
0576 Beže dođe, turski selam viknu,
0577 ispred bega na noge skočiše,
0578 Ljuboviću mjesta načiniše
0579 uz koljeno travničkog vezira.
0580 Kad Ljubović ugleda vezira
0581 od Budima grada bijeloga,
0582 nimalo mu milo ne bijaše,
0583 al’ mu druga biti ne mogaše.
0584 Tu su Turci zanoćili bili.
0585 A da vidiš budimskog vezira,
0586 jeste vezir knjigu načinio,
0587 pa krijući knjigu opravio
0588 na koljeno humačkome banu,
0589 da on kupi silovitu vojsku,
0590 jer će na njeg Turci udariti.
0591 Kad ujutro jutra dočekaše,
0592 pa se krenu silovita vojska,
0593 pa odoše poljem zelenijem,
0594 pa sretoše popa Vukadina,
0595 al’ je pope odocnio voma.
0596 A veli mu Osjek Osman-beže:
0597 „Što si, pope, tako odocnio,
0598 odocnio vojsku sakupljajuć?
0599 Koliko si vojske pokupio?”
0600 „Beže dragi, dvanaest hiljada.”
0601 Pa se pope sa Turcima vrati,
0602 pa je vojska polje pregazila,
0603 Šest je dana vojska putovala,
0604 doklen pade vojska na raskršće,
0605 jer su tude mnoge rasputnice.
0606 Tadaj Luka ustavi vranina:
0607 „Čuješ mene, Osjek Osman-beže,
0608 valja ovdje vojske ostaviti,
0609 malo vojske dvanaest hiljada
0610 da putove čuva od Kaura.”
0611 A veli mu Osjek Osman-beže:
0612 „Koga ćemo ovdje ostaviti?”
0613 „Ti ćeš ovdje popa ostaviti,
0614 pa izmješaj Vlaha i Turaka.”
0615 Izmješaše Vlaha i Turaka,
0616 tu su oni popa ostavili,
0617 ostav’še mu dvanaest topova.
0618 Pa odtalen vojska prolazila.
0619 Izašli su na dugu poljanu,
0620 ona drži četiri sahata.
0621 Tudi Luka zastavi vranina,
0622 pa govori Osjek Osman-begu:
0623 „Poočime, Osjek Osman-beže,
0624 ko će ovde ostat na poljani
0625 da poljanu od Kaura čuva?
0626 Valja dosta ostaviti vojske
0627 beže dragi, trideset hiljada,
0628 nitko neće ostat na poljani,
0629 jer je nije lasno učuvati.”
0630 Ostaviše bega Ljubovića.
0631 Beže osta za nevolju ljutu.
0632 Otlen prođe Osjek Osman-beže.
0633 A da vidiš bega Ljubovića,
0634 oko vojske straže rasturio,
0635 a na vojsku viku učinio:
0636 „Čujete l’ me, moja braćo draga!
0637 Valja kopat tvrde meterize.”
0638 Pa kopaju tvrde meterize:
0639 Ljubović se dobro utvrdio,
0640 jer se voma boji od vezira
0641 iz Budima grada bijeloga,
0642 da mu kaku hilu ne uradi.
0643 A da vidiš Osjek Osman-bega,
0644 prema Humcu kaurskomu dođe,
0645 prema Humcu vojsku zastavio.
0646 Tu je beže konak učinio,
0647 a ujutro dobro podranio,
0648 izašao iz čadora svoga,
0649 pa pod Humac beže ugledao
0650 silnu vojsku humačkoga bana:
0651 crna šavka kano mrka čavka
0652 bojno koplje kano gora crna.
0653 Na tri mjesta vojsku ugledao,
0654 vojske mnogo, kara joj nejma.
0655 Kad je beže vojsku ugledao,
0656 pa doziva Pavičević Luku:
0657 „Moj posinče, Pavičević Luka,
0658 vidi vojske humačkoga bana!”
0659 „Vidim dobro, Osjek Osman-beže.”
0660 Pa veli mu beže lakrdiju:
0661 „Otkud njemu onolika vojska?”
0662 „Jak(a) mu je, beže, državina.
0663 A more bit, beže Osman-beže,
0664 da mu je netko imdat opravio,
0665 a bezbeli netko od duvela.”
0666 Opet Luka begu besjedaše:
0667 „A šta si se, beže, prepadnuo?
0668 Sam će Luka ondje udariti.”
0669 Tu su tamnu noćcu zanoćili.
0670 Pa da vidiš budimskog vezira,
0671 pa on banu sitnu knjigu piše:
0672 „Čuješ, bane, bogom pobratime,
0673 ostao je pope na raskršću,
0674 s njime vojske dvanaest hiljada,
0675 pa ćeš svoju vojsku opraviti,
0676 nek udare popu na raskršću,
0677 nek popovu svu razbiju vojsku,
0678 nek mu otmu ubojne topove.
0679 Na poljani zmija je ostala,
0680 ljuta zmija — beže Ljuboviću,
0681 s njime vojske dvanaest hiljada.
0682 Nek udare na begovu vojsku!
0683 Ako bog da te bega razbiju,
0684 za ovu vojsku lasno ćemo amo.
0685 Što je vojske sa mnom iz Budima,
0686 ja ću vojsku zavest u planinu,
0687 mojoj vojski pobit se ne dadem.”
0688 Kad je vezir knjigu načinio,
0689 pa krijući knjigu opravio,
0690 kad je banu knjiga dopanula,
0691 ban pogleda knjizi niz jaziju.
0692 Kad vidio što mu knjiga kaže,
0693 banu knjiga voma mila bila,
0694 pa on skupi svoje kapetane,
0695 pa im bane veli lakrdiju:
0696 „Kako akšam padne na ledinu,
0697 spremite se dvanest kapetana
0698 i uzmite regulanu vojsku,
0699 tamam vojske četrest hiljada,
0700 preko brda zavedite vojsku,
0701 pravo hajte s vojskom na raskršće,
0702 naći ćete popa na raskršću,
0703 na popovu udarite vojsku.
0704 Kad popovu vojsku razbijete,
0705 nećete l’ mi popa uhvatiti,
0706 i popove otmite topove,
0707 pa otalen provedite vojsku,
0708 pa je sved’te na dugu poljanu,
0709 pa udrite begu Ljuboviću.
0710 Ako bog da i sreća donese,
0711 te begovu razbijete vojsku,
0712 čestite ću vaske ostaviti.”
0713 Kad to čulo dvanest kapetana,
0714 kada akšam pade na ledinu,
0715 kapetani vojsku odvojiše,
0716 tamam vojske četrest hiljada.
0717 Preko brda vojsku zavedoše,
0718 pa svedoše vojsku na raskršće.
0719 Do sabaha bjehu dva sahata,
0720 na popovu vojsku udariše.
0721 Ne može se pope održati
0722 ni cijela četiri sahata.
0723 Sva popova vojska izginula,
0724 oteše mu velike topove,
0725 pobježe im pope iz Krajine,
0726 pa pobježe u begovu vojsku.
0727 Pita njega beže Ljuboviću:
0728 „Čuješ mene, pope Vukadine,
0729 daj mi kazuj što je tamo bilo!”
0730 „Ne pitaj me, dragi gospodare,
0731 sva je moja vojska izginula.”
0732 Tu su oni danak zadanili,
0733 akšam crni pade na ledinu.
0734 Tamam bješe uoči četvrtka,
0735 noći prošla dva sahata bjehu,
0736 kapetani na poljanu sašli,
0737 udariše begu Ljuboviću.
0738 Beže njihke vatrom dočekaše,
0739 svi po jednu pušku isturiše,
0740 halaknuše, boga spomenuše,
0741 pa za sablje odmah prefatiše,
0742 pa se dvije vojske udariše.
0743 Koliko se slatko udariše,
0744 sve je jedno drugog prefatilo,
0745 prifatilo za grla bijela.
0746 Stoji zveka oštrije sabalja,
0747 polijeću glave od junaka,
0748 po poljani leši pretisnuli,
0749 stoji jeka ljuta ranjenika,
0750 stoji piska ranjenije konja,
0751 prolijeću konji bez junaka,
0752 a junaci bez dobrije konja.
0753 Tako staja tamam do sabaha.
0754 Kada svanu i ogrija sunce,
0755 beže razbi dvanest kapetana
0756 i tri hin je živa uhvatio.
0757 Pobježe mu devet kapetana,
0758 pobjegoše humačkome gradu.
0759 Tu ostaše popovi topovi
0760 i njihovih dvadest i četiri.
0761 Beže pita do tri kapetana:
0762 „Ko vam kaza za popovu vojsku?”
0763 A vele mu do tri kapetana:
0764 „Kazo banu vezir od Budima.
0765 Vezir banu knjigu načinio
0766 i piso mu za obije vojske.”
0767 Nu da vidiš bega Ljubovića,
0768 sa poljane pokrenuo vojsku,
0769 beg poljanu samu ostavio.
0770 Eto bega pokraj Humca grada,
0771 beže dođe Osjek Osman-begu,
0772 pravo ode begu pod čadure.
0773 On na skupu gospodu nalazi,
0774 među njima budimski vezire.
0775 Kada beže ugleda vezira,
0776 pa izvadi sablju madžarkinju,
0777 pa s vezira posiječe glavu.
0778 Gospoda se tome začudila,
0779 pa govore begu Ljuboviću:
0780 „Što uradi, ako boga znadeš?
0781 Što posječe budimskog vezira?
0782 Ko će caru dževab učiniti?”
0783 A veli im beže Ljuboviću:
0784 „Za sve, caru, ja ću dževabiti.”
0785 U riječi u kojoj bijahu,
0786 dok pukoše banovi topovi.
0787 Ko udari na banovu vojsku?
0788 Udri prvi Pavičević Luka,
0789 a za njime ljuti Krajišnici.
0790 Kad to čuo beže Ljuboviću,
0791 s jedne strane i on udario,
0792 s druge strane beg Mustaj-beg Lički,
0793 s treće strane Sisak Mehmed-beže
0794 od Sieska grada bijeloga,
0795 sa četvrte silan Osman-beže,
0796 s pete strane Vlahinić Alija.
0797 Grmi, puca, krv se prolijeva,
0798 kavga bila dva bijela dana,
0799 pa banovu svu razbiše vojsku.
0800 I bane je izgubio glavu,
0801 posječe ga Pavičević Luka.
0802 Pa na Humac udariše Turci,
0803 pred vojskom je Pavičević Luka.
0804 Sa grada hin vatra dočekala,
0805 tamam bješe ićindija doba.
0806 Tadaj Luka grada prefatio
0807 i u grad je uvodio Turke.
0808 Eto Luke k banovu dvoru,
0809 a srete ga banova gospoja,
0810 Luku srete na avlinskim vratim.
0811 U to doba Osjek Osman-beže.
0812 Luka nađe dvije kćerke mile,
0813 jednu Fatu i sa š njome Zlatu,
0814 pa ih dade Osjek Osman-begu:
0815 „Naj ti, beže, dvije kćeri drage.”
0816 Pa se moli Pavičević Luka:
0817 „Poočime, Osjek Osman-beže,
0818 molim te se baš ko ocu svome,
0819 da mi dadeš nekoliko druga,
0820 da mi dadeš sa Kladuše Muju,
0821 i, još više, Mujova Halila,
0822 da mi bega Ljubovića dadeš,
0823 da ja kuli Ivkovića sađem,
0824 da ja tražim svojeg reziluka.”
0825 Beg mu dade Muja i Halila
0826 i dade mu bega Ljubovića
0827 i trista mu dade konjenika.
0828 Otlen od(e) Pavičević Luka,
0829 Luka iđe poljem humačkijem,
0830 humačko su polje pregazili,
0831 ugledaše kulu Ivkovića.
0832 Nako Luka ustavi vranina,
0833 pa družini svojoj besjedaše:
0834 „Da mi ovdje mraka prečekamo.”
0835 Pa su tude mraka prečekali,
0836 pa otale konje pojahaše,
0837 pa pođoše kuli Ivkovića.
0838 Kad su došli do bijele kule,
0839 pred avlijom konje odjahaše,
0840 al’ avlinska otvorena vrata.
0841 Pa pogleda Pavičević Luka:
0842 vađaju se konji Ivkovića,
0843 iz boja su oni izbježali.
0844 Sjede braća u svojoj odaji,
0845 oni sjede, piju hladno pivo,
0846 piju pivo i odmaraju se.
0847 Uljegoše u avliju Turci
0848 i pred njima Pavičević Luka,
0849 Luka stade na dno merdevina:
0850 „Čuste li me, moja braćo draga,
0851 sad ja odoh uz bijelu kulu.
0852 Kad izađem gore u odaju,
0853 tu ću naći devet Ivkovića,
0854 ja ću s njima zaturiti kavgu.
0855 Ako da bog i sreća nanese,
0856 te mi stanu bježat iz odaje,
0857 vi čekajte dolje na avliji,
0858 ne pušćite nijednoga živa.”
0859 Ode Luka uz bijelu kulu.
0860 Kada Luka u odaju uđe,
0861 dok je došo, kavgu zaturio:
0862 jedni bježe niza merdevine,
0863 jedne Luka po odaji sječe,
0864 sve izgibe d(e)vet Ivkovića.
0865 I njihovu kulu porobiše
0866 i uzeše dilber Anđeliju,
0867 dadoše je Pavičević Luki.
0868 Otalen se natrag povratiše,
0869 pa su sišli humačkome gradu,
0870 tudi našli Osjek Osman-bega.
0871 Tu su bili tri nedjelje dana.
0872 Iz Humca se beg Osman-beg vrati
0873 i odvede dvije mile kćerke,
0874 Luka vodi sestru Ivkovića.
0875 Pa su došli osječkome gradu.
0876 Šenluk čini Osjek Osman-bcže,
0877 šenluk čini tri nedjelje dana.
0878 Poturči se Pavičević Luka
0879 i poturči dilber Anđeliju.
0880 Pa su Luki ime predjevali,
0881 pa ga begom Hasan-begom viču.
0882 Sve se age redom porezaše,
0883 Hasan-begu kulu načiniše,
0884 prostrše je dibom i kadifom.
0885 I zemlje mu age pokloniše,
0886 sastavio stotinu čifluka,
0887 beg Ljubović hiljadu dukata,
0888 beg Mustaj-beg pet stotin ovaca,
0889 beg Mehmed-beg Sieska grada,
0890 dvadest mu je krava opravio —
0891 i voma ga paze Krajišnici,
0892 voma mio Osjek Osman-begu.
