Osveta Kčeva

Izvor: Викизворник

0001 Bijela je dozivala vila
0002 Iznad Kčeva Nikoli Tomašu:
0003 "Al’ ne brineš, al’ ništa ne čuješ,
0004 evo na te vojske su tri bande
0005 od šve Bosne i Hercegovine,
0006 a pred njima Ljuboviću bego
0007 i hoće ti s jutra udariti,
0008 no pokupi Ozriniće mlade!"
0009 Vili zbori Nikola Tomašu:
0010 "Muči, vilo, grlo ti zamuklo,
0011 a đe su mi moji Ozrinići,
0012 a l’ nijesu poginuli lani
0013 od krvnika Ćuprlić vezira?"
0014 Pa već s vilom više ne govori
0015 No napravi list knjige bijele,
0016 A posla je selu Velestovu
0017 Prijatelju Šogovoć Andriji:
0018 "A đe si mi, glavni prijatelju,
0019 pokupi mi tvoje Velestovce,
0020 hajde š njima Kčevu kamenome
0021 evo na nas vojska od Turakah
0022 od šve Bosne i Hercegovine,
0023 a pred njima Ljuboviću bego,
0024 da čekamo na Trnjine Turke."
0025 Kad Andriji sitna knjiga dođe,
0026 Pokupio listom Velestovce,
0027 Svega devet drugah iskupio,
0028 A kad dođe na glavicu zbornu
0029 Tu nađoše Nikolu Tomaša,
0030 Okupiše svoju sirotinju,
0031 Svega na broj četredeset drugah.
0032 Sretna im je ura priskočila
0033 U Do Prendin tvrdi otidoše
0034 Te Turcima dobro zapadoše,
0035 Iz družine stražu ostaviše,
0036 A na ime Vuka od Jabukah;
0037 Kad na njega naljegoše Turci
0038 Nekće Vuče kaževat družini
0039 No je tanku pušku opalio
0040 Te Murgića Zuka udario,
0041 Četobašu od Klobuka grada,
0042 Iza Vuka obrnula ruka,
0043 E a Turc’ma velika neruka,
0044 Velja se je zametnula kavga,
0045 Već se ne žna ko bijaše koga.
0046 Dok dođoše Dolu Kobiljemu,
0047 Pala magla od zemlje do neba,
0048 Ma se moli Nikola Tomašu:
0049 "Da mi vjetar od planine puhne
0050 da ja viđu čija gine vojska,
0051 čija gine, čija li dobiva!"
0052 Boga molje i umolio ga,
0053 Puhnu vjetar te on viđe vojsku:
0054 A evo ti Šogović Andrija
0055 I š njim idu braća Crnogorci,
0056 Oni vode dva brata Čengića
0057 I Turčina bega Ljubovića,
0058 Ostalijeh stotinu Turakah;
0059 Na blago se osjekoše Turci,
0060 Dovedu ih Dolu Prentinome
0061 I božna se otkupit oćahu
0062 No dođoše čevske pokajnice,
0063 A pred njima Krste Mojaševa,
0064 A kad viđe bega Ljubovića,
0065 Kad ga viđe požna ga lijepo,
0066 Pa svojemu bratu govoraše:
0067 "Oj, Andrija, bez tebe ostala!
0068 Kuđ mi vodiš bega Ljubovića,
0069 Koji me je porobio lani?"
0070 U Andrije puče srce živo,
0071 Od pojasa sablju izvadio
0072 Te begovu okinuo glavu.
0073 Kad viđeše tade Crnogorci,
0074 Svaki svoga posječe Turčina,
0075 A suviše hiljada Turakah,
0076 Potlje bega su pedeset drugah.
0077 Tu pogibe cvijet od Turakah,
0078 Poje Tomaš iz grla bijela:
0079 "Mili bože, na svemu ti fala!
0080 Divno li smo braću osvetili,
0081 Kad ni ovi pogiboše Turci
0082 Hod’mo, braćo, da se umirimo,
0083 Prebijajmo prve za potonje:
0084 Dva Delića za popa Milića,
0085 Dva Čengića za Mrvaljevića,
0086 Ljubovića za Ćukanovića,
0087 A Murkića Zuka od Klobuka
0088 Za sokola Mandušića Vuka,
0089 A ostale od krajine Turke
0090 Nejmamo ih prebit ni za koga,
0091 No proklete bosanske balije
0092 Prebijajmo svakog po za vepra!"
0093 Ka rekoše tako učiniše,
0094 I da si mi zdravo, pobratime!