Osveta Vraštanina Mira

Izvor: Викизворник


Osveta Vraštanina Mira

0001 Vino piju dvanaest uskoka
0002 U malenom selu Krivošije,
0003 Baš u kuću Blagojević Sima.
0004 Evo ću ih po imenu kazat’:
0005 Jedno mi je Radulović Vuče,
0006 A drugo je Radulović Simo,
0007 A treće je Ćirkoviću Gajo,
0008 A četvrto Milićević Rajo,
0009 A peto je Jakovljević Pijo,
0010 A šesto je Vraštanine Simo,
0011 A sedmo je Pustaija Stevo,
0012 A osmo je Ilić Vukadine,
0013 Deveto je Vraštanine Pero,
0014 A deseto Prodribaba Gajo,
0015 Jedanajsto Kaporović Tripko,
0016 Pred njima je Arjeviću Stevo.
0017 Kad se ladna napojiše vina,
0018 O svačem se staše razgovarat’,
0019 Ko je više posjekao glava.
0020 Al’ besjedi Milićević Rajo:
0021 ,O uskoci, moja braćo draga,
0022 Pedeset sam posjekao glava,
0023 Sve turskijeh, a ne rišćanskijeh!”
0024 Al’ govoru ostali uskoci:
0025 „Što fališ, Milićević Rajo,
0026 Jer pogubi pedeset Turaka —
0027 Istina je, dragi pobratime!”
0028 Onda reče ostala družina:
0029 „E da, Rajo, naš po Bogu brate,
0030 Znaš li bruku a našu sramotu —
0031 U planinu Šarenca Vidaka
0032 Đe izgubi Vraštanina Mira!
0033 Dok ne bješe uskočio Miro,
0034 Uskočio u Krivošijama,
0035 Mi nosasmo žute bjeljetine,
0036 Pošto nam je Miro dobjegao,
0037 Dobjegnuo u Krivošijama,
0038 Ne pijemo veresijom vino,
0039 Već gotovom parom i dinarom;
0040 Obuče nas tokam’ i dolamam’
0041 I sjajnijem puškam’ srebrnijem.
0042 Sad što ćemo, da kako li ćemo?
0043 Da mi jednu četu pokupimo
0044 Ne bismo li osvetili Mira!”
0045 Kada čuo Radulović Vuče,
0046 U junaku srce zaigralo,
0047 Stoji zveka na prsima toka.
0048 On mi skoči na noge lagane,
0049 Pak sakupi jednu četu malu,
0050 Četu malu, sedam-osam druga,
0051 Pred njima je Radulović Vuče,
0052 A za njime Radulović Simo;
0053 Drugu četu Arjeviću Stevo,
0054 I on kupi sesam-osam druga;
0055 Treću kupi Milićević Rajo,
0056 I on skupi pet-šestero druga,
0057 A za Rajom Jakovljević piljo;
0058 A četvrtu Vraštanine Simo,
0059 I on vodi jedanaest druga.
0060 Četiri se čete sustignule,
0061 Na Krnu se jelu sastanule.
0062 Nu da vidiš Radulović’ Vuka
0063 Đe Vukadin sokoli družinu!
0064 Sastala se trides’ i tri druga;
0065 Al’ govori Radulović Vuče:
0066 „A na noge, moja braćo draga,
0067 A na noge, ako Boga znate!”
0068 Pak otole okrenuo Vuče
0069 Na danište u Stašicu malu
0070 Drugi danak u šaru planinu.
0071 Pak besjedi Radulović Vuče:
0072 „O družino, ako Boga znate,
0073 Nemojte se koji prepanuti —
0074 Ja otidoh jeli u vrhove,
0075 Jer nas, braćo, gora osvojila,
0076 Ne možemo viđet’ u Šarencu
0077 Kad će Vidak otvoriti ovce!”
0078 On će izvit jeli u vrhove,
0079 Dok ugleda kulu Vidakovu
0080 Đe bijele otvorio ovce,
0081 Pak ih ćera Šarencu planini.
0082 Ugleda ih Radulović Vuče,
0083 Skoči soko od grane do grane
0084 Dokle sađe na zelenu travu,
0085 Pak govori Radulović Vuče:
0086 „Muštuluk vi, moja braćo draga,
0087 Evo nama Šarenca Vidaka,
0088 Mi sad ćemo jade osvetiti!
0089 Nemoj mi se koji prepanuti,
0090 Od Boga mu moju vjeru davam,
0091 Mojom ću ga izgubiti rukom—
0092 A na noge, moja braćo draga!”
0093 Al’ da vidiš Radulović Vuka,
0094 Zatrča še đida niz planinu,
0095 A za njime Radulović Simo,
0096 A za Simom Arjeviću Stevo.
0097 A za Stevom Milićević Rajo,
0098 A za Rajom Jakovljević Piljo,
0099 A za Piljom Vraštanine Simo,
0100 A za Simom sve ostalo društvo
0101 Razdjeljivat na četiri strane —
0102 Pred jednima Milićević Rajo,
0103 Pred drugijem’ Vraštanine Simo,
0104 Pred trećijem’ Arjeviću Stevo,
0105 Pred četvrtim’ Radulović Vuče.
0106 Mali Vuko sokoli družinu
0107 Da se koji ne bi prepanuo,
0108 Pa on divno njima zapanuo.
0109 Al’ eto ti Šarenac Vidače,
0110 A za njime vaške ojađele
0111 Oćutiše Jakovljević’ Pilja.
0112 Dok ga viđe Šarenac Vidače,
0113 Vidak pali pušku dževerdara,
0114 Pak on gađa Jakovljević’ Pilja —
0115 Bog mu dade, rane ne zadade.
0116 Ma l’ se vuče Radulović Vuče,
0117 On se vuče kroz zelenu travu
0118 Kao zmija od mjeseca dana,
0119 A krije se travom i ševarom,
0120 Dok ukrade pleći Vidakove,
0121 I dovati šaru talijanku,
0122 Talijanku ljubi po kundaku,
0123 Oklopi ga na oba nišana,
0124 Pak pogodi Šarenca Vidaka —
0125 Puška puca, ostat’ pusta neće,
0126 Mrtav pade u travi zelenoj,
0127 Mrtav pade, Vuče mu pripade,
0128 I potrča na noge lagane
0129 Kako ljeljen od godine dana,
0130 Pak mu pustu odasječe glavu
0131 I uze mu glavu i oružje.
0132 Pak otolen društvo okrenulo;
0133 U to ih je potoč pristignula,
0134 Tu raniše sedam Šarenaca,
0135 Pak odoše zdravo na dvorove.
0136 Zdravo došli, vesela im majka,
0137 Sobom nose glavu Vidakovu,
0138 Sve na slavu druže Vukadina!



Izvor[uredi]

SANU IV - Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1974.