Kuje Ive konjića za gradom
Za njega mi niki i neznade,
Van sestrica i mlada ljubčica.
Šalje sestru na Drenove klance,
Da će vidit oružne junake. 5
Nij' ih Ive nigdi čut ni vidit.
Neće Ive sestri virovati,
Šalje ljubu na Drenove klance,
Da će vidit oružne junake.
Nisu Ive na veliko dugo. 10
Ajme meni nebogu junaku,
Sad će meni pogubiti glavu!
Neboj se ti moj dragi Ivane:
Obuci se kako i divojka:
Posela ga j' na zlatnu kantridu 15
I dala mu droban šavac siti,
Zlatnom žicom slebrnom iglicom.
Kad su prišli oružni junaci:
Zdravo bilo Ivanova ljubo!
Bog vas primi oružni junaci. 20
Povij nami kadi je tvoj Ivan?
Prošlo je već devet godin dana,
Da ga nisam čula ni vidila.
Ka je ovo mlada na kantridi?
Ova mlada va Ivana raza. 25
Al govori Ivanova ljuba:
Ona raza zač mu je sestrica.
Ostaj s Bogom Ivanova ljubo!
Hrvatske narodne pjesme, sakupljene stranom po primorju a stranom po granici, sabrao Stjepan Mažuranić, učitelj, svezak I, u Senju, tiskom i nakladom H. Lustera, 1876., str. 157-158.
