Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini/Aneks 6

Izvor: Викизворник

Aneks 6

SPORAZUM O LjUDSKIM PRAVIMA

Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska („Strane”) su se saglasile o sledećem:

Glava jedan

POŠTOVANjE LjUDSKIH PRAVA

Član I

OSNOVNA PRAVA I SLOBODE

Strane će obezbediti svim licima u okviru njihove jurisdikcije najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući prava i slobode predviđene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima i u drugim međunarodnim sporazumima navedenim u Dodatku ovog aneksa. Tu spadaju:

(1) Pravo na život.
(2) Pravo da ne budu podvrgnuta torturi ili nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.
(3) Pravo da ne budu u ropstvu i potlačenosti ili da ne budu podvrgnuti prisilnom ili prinudnom radu.
(4) Pravo na slobodu i bezbednost ličnosti.
(5) Pravo na pravičan proces u građanskim ili krivičnim stvarima i druga prava koja se odnose na krivični postupak.
(6) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
(7) Slobodu misli, savesti i veroispovesti.
(8) Slobodu izražavanja.
(9) Pravo na mirno okupljanje i pravo na udruživanje s drugima.
(10) Pravo na brak i zasnivanje porodice.
(11) Pravo na imovinu.
(12) Pravo na obrazovanje.
(13) Pravo na slobodu kretanja i stanovanja.
(14) Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu ovog ustava bez diskriminacije na bilo kom osnovu kao što su pol, rasa, boja, jezik, veroispovest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno poreklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.

Glava dva

KOMISIJA ZA LjUDSKA PRAVA

Deo A: OPŠTE

Član II

OSNIVANjE KOMISIJE

  1. Da bi pomogle u poštovanju svojih obaveza prema ovom sporazumu, strane ovim osnivaju Komisiju za ljudska prava (Komisija). Komisija će se sastojati iz dva dela: Kancelarije Ombudsmana i Veća za ljudska prava.
  2. Kancelarija Ombudsmana i Veće za ljudska prava će razmatrati kako je u nastavku opisano:
    a) navodna ili očigledna kršenja ljudskih prava kako je predviđeno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima ili
    b) navodnu ili očiglednu diskriminaciju po bilo kom osnovu kao što su pol, rasa, boja, jezik, veroispovest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno poreklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status koji proizlazi iz uživanja bilo kog od prava i sloboda predviđenih međunarodnim sporazumima navedenim u Dodatku ovog aneksa gde god su Strane, uključujući bilo kog funkcionera ili organ Strana, kantona, opština ili bilo kog pojedinca koji deluje u skladu sa ovlašćenjem takvog funkcionera ili organa, navodno ili očigledno učinile takvo kršenje.
  3. Strane priznaju pravo svim licima da Komisiji i drugim telima za ljudska prava podnose žalbe u vezi sa navodnim kršenjima ljudskih prava u skladu s procedurama ovog aneksa i tih tela. Strane neće preduzimati bilo kakvu kaznenu meru usmerenu protiv lica koja nameravaju da podnesu ili su podnela takve žalbe.

Član III

OBJEKTI, OSOBLjE I TROŠKOVI

  1. Komisija će imati odgovarajuće objekte i stručno osoblje. Postojaće Izvršni funkcioner koga zajednički imenuju Ombudsman i predsednik Veća koji će biti odgovoran za sve potrebne administrativne aranžmane u pogledu objekata i osoblja. Izvršni funkcioner će postupati po uputstvima Ombudsmana i predsednika Veća u stvarima koja se tiču njihovog administrativnog i stručnog kancelarijskog osoblja.
  2. Plate i troškove Komisije i njenog osoblja će zajednički odrediti Strane, a snosiće ih Bosna i Hercegovina. Plate i troškovi će biti u potpunosti adekvatni za sprovođenje mandata Komisije.
  3. Sedište Komisije će biti u Sarajevu, uključujući sedište Kancelarije Ombudsmana i objekte Veća. Ombudsman će imati najmanje još po jednu kancelariju na teritoriji Federacije i Republike Srpske, te na drugim mestima prema svom nahođenju. Veće se može sastajati na drugim mestima gde odluči da potrebe nekog posebnog slučaja tako zahtevaju, a može se sastati na bilo kom mestu koje smatra uputnim za inspekciju imovine, dokumenata i drugih predmeta.
  4. Ombudsman i svi drugi članovi Veća neće biti krivično ili građanski odgovorni za bilo koja dela koja izvrše u okviru svojih dužnosti. U slučaju kada Ombudsman i članovi Veća nisu državljani Bosne i Hercegovine, njima i njihovim porodicama će se dati iste privilegije i imuniteti koje uživaju diplomatski agenti i njihove porodice prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima.
  5. Uvažavajući u potpunosti potrebu da se očuva nepristrasnost, Komisija može primati pomoć koju smatra uputnom od bilo koje vladine, međunarodne ili nevladine organizacije.

Deo B: OMBUDSMAN ZA LjUDSKA PRAVA

Član IV

OMBUDSMAN ZA LjUDSKA PRAVA

  1. Strane ovim osnivaju Kancelariju Ombudsmana za ljudska prava („Ombudsman”).
  2. Ombudsmana će na mandat od 5 godina koji se ne može obnoviti imenovati predsedavajući Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) posle konsultacije sa Stranama. On ili ona će biti nezavisni u izboru svog osoblja. Do prenosa opisanog u donjem članu XIV, Ombudsman ne mora biti državljanin Bosne i Hercegovine niti neke susedne države. Ombudsmana koji se imenuje nakon tog prenosa imenovaće Predsedništvo Bosne i Hercegovine.
  3. Članovi Kancelarije Ombudsmana moraju imati priznati visoki moralni ugled i biti stručni u oblasti međunarodnih ljudskih prava.
  4. Kancelarija Ombudsmana će biti nezavisna agencija. Prilikom sprovođenja njegovog mandata, u njegove funkcije ne može se mešati nijedno lice ili organ Strane.

Član V

JURISDIKCIJA OBMUDSMANA

  1. Optužbe o kršenjima ljudskih prava koje prima Komisija će se uglavnom upućivati Kancelariji Ombudsmana, osim ako podnosilac ne navede Veće.
  2. Ombudsman može, bilo na sopstvenu inicijativu ili reagujući na optužbu bilo koje strane ili lica, nevladine organizacije ili grupe pojedinaca koje tvrde da su žrtve kršenja od strane bilo koje Strane ili deluju u ime navodnih žrtava koje su umrle ili nestale, vršiti istragu o navodnim ili očiglednim kršenjima ljudskih prava u okviru stava 2. člana II. Strane se obavezuju da ni na koji način ne sprečavaju efikasno vršenje ovog prava.
  3. Ombudsman će odlučivati koje optužbe zaslužuju da se o njima povede istraga i kojim prioritetom, dajući poseban prioritet optužbama posebno grubih i sistematskih kršenja i onih zasnovanih na navodnoj diskriminaciji po zabranjenom osnovu.
  4. Ombudsman će objaviti nalaze i zaključke odmah po okončanju istrage. Strana za koju se ustanovi da krši ljudska prava će u naznačenom roku pismeno objasniti na koji način će se povinovati zaključcima.
  5. Kad kod se primi optužba koja spada pod jurisdikciju Veća za ljudska prava Ombudsman može u svakom momentu optužbu uputiti Veću.
  6. Ombudsman takođe može u svako doba podnositi posebne izveštaje bilo kom nadležnom vladinom organu ili funkcioneru. Oni koji primaju takve izveštaje davaće odgovore u roku koji naznači Ombudsman, uključujući i posebne odgovore na bilo koje zaključke koje dostavi Ombudsman.
  7. Ombudsman će objaviti izveštaj koji će se u slučaju da se lice ili entitet ne povinuju njegovim ili njenim zaključcima ili preporukama upućivati Visokom predstavniku opisanom u Aneksu 10 Opšteg okvirnog sporazuma ukoliko takva institucija postoji, a upućivaće se na dalji postupak Predsedništvu odgovarajuće Strane. Na osnovu takvog izveštaja Ombudsman može takođe pokrenuti postupak pred Većem za ljudska prava.

Član VI

OVLAŠĆENjA

  1. Ombudsman će imati pristup i može ispitivati sve zvanične dokumente, uključujući i poverljive, te sudske i administrativne dosijee, a može zahtevati od svakog lica, uključujući i vladinog funkcionera, da sarađuje davanjem relevantnih informacija, dokumenata i dosijea. Ombudsman može prisustvovati administrativnim saslušanjima i sastancima drugih organa i može ući i vršiti inspekciju svakog mesta gde su lica lišena slobode konfinirana ili gde rade.
  2. Od Ombudsmana i osoblja se traži da čuvaju poverljivost svih dobijenih poverljivih informacija osim kada ih nalogom traži Veće, a prema svim dokumentima i dosijeima će postupati u skladu sa pravilima koja se primenjuju.

Deo C: VEĆE ZA LjUDSKA PRAVA

Član VII

VEĆE ZA LjUDSKA PRAVA

  1. Veće za ljudska prava će se sastojati od 14 članova.
  2. U roku od 90 dana po stupanju ovog sporazuma na snagu, Federacija Bosne i Hercegovine će imenovati četiri, a Republika Srpska dva člana. Komitet ministara Saveta Evrope će, shodno svojoj rezoluciji (93)6, posle konsultacije sa Stranama, imenovati ostale članove koji neće biti državljani Bosne i Hercegovine niti bilo koje susedne države i jednog takvog člana će odrediti za predsednika Veća.
  3. Svi članovi Veća će posedovati kvalifikacije potrebne za imenovanje na visoku funkciju ili će biti pravnici priznate stručnosti. Članovi Veća će se imenovati na mandat od pet godina i mogu se ponovo imenovati.
  4. Članove koji se imenuju nakon prenosa opisanog u donjem članu XIV imenovaće Predsedništvo Bosne i Hercegovine.

Član VIII

JURISDIKCIJA VEĆA

  1. Veće će, putem dostave od strane Ombudsmana u ime podnosioca žalbe ili direktno od bilo koje Strane ili lica, nevladine organizacije ili grupe pojedinaca koji tvrde da su žrtve kršenja od strane bilo koje Strane ili deluju u ime navodnih žrtava koje su umrle ili nestale, primati na razmatranje ili odluku žalbe o navodnim ili očiglednim kršenjima ljudskih prava u okviru stava 2. člana II.
  2. Veće će odlučivati koje žalbe će prihvatiti i kojim prioritetom će se njima baviti. Pri tom će Veće uzimati u obzir sledeće kriterijume:
    a) Da li postoje efikasni lekovi i da li je podnosilac žalbe — pokazao da su oni iscrpljeni i da li je žalba podneta Komisiji u roku od šest meseci od datuma kada je doneta konačna odluka.
    b) Veće se neće baviti nijednom žalbom koja je u osnovi ista kao pitanje koje je Veće već razmatralo ili koje je već bilo podneto za drugi postupak ili međunarodnu istragu ili rešavanje.
    c) Veće će takođe odbaciti svaku žalbu za koju smatra da je u neskladu sa ovim sporazumom, da je izričito neosnovana ili da predstavlja zloupotrebu prava na žalbu.
    d) Veće može odbaciti ili odložiti dalje razmatranje ukoliko se žalba odnosi na pitanje kojim se u tom trenutku bavi bilo koje drugo međunarodno telo za ljudska prava odgovorno za donošenje odluka o žalbama ili odluka o slučajevima ili neka druga komisija formirana na osnovu Aneksa Opšteg okvirnog sporazuma.
    e) U principu Veće će nastojati da prihvati i da poseban prioritet navodima o izuzetno ozbiljnim ili sistematskim kršenjima kao i onima koja se zasnivaju na navodnoj diskriminaciji na zabranjenim osnovama.
    f) Žalbe koje uključuju zahteve za privremene mere biće prioritetno razmatrane kako bi se utvrdilo (1) da li treba da budu prihvaćene i, u tom slučaju (2) da li je opravdan visoki prioritet za određivanjem procedure u vezi sa zahtevom za privremenu meru.
  3. Veće može odlučiti u svako doba za vreme svojih razmatranja da obustavi razmatranja, odbaci ili isključi neku žalbu na osnovu toga što (a) podnosilac žalbe ne namerava da dalje zahteva razmatranje svoje žalbe: (b) što je pitanje rešeno ili (c) iz bilo kog drugog razloga koji Veće utvrdi, jer više nije opravdano da se nastavi razmatranje žalba; pod uslovom da je takav ishod u skladu sa ciljem poštovanja ljudskih prava.

Član IX

PRIJATELjSKO REŠAVANjE

  1. Na početku razmatranja nekog slučaja ili u bilo kojoj fazi postupka Veće može pokušati da olakša prijateljsko rešavanje pitanja na osnovu poštovanja prava i sloboda o kojima se govori u ovom sporazumu.
  2. Ukoliko Veće uspe da dođe do takvog rešenja objaviće izveštaj i proslediće ga Visokom predstavniku koji se spominje u Aneksu 10 Opšteg okvirnog sporazuma dok takva funkcija postoji, OEBS-u i generalnom sekretaru Saveta Evrope. Takav izveštaj će obuhvatiti kratak pregled činjenica i postignutog rešenja. Izveštaj o rešenju u takvom slučaju može, međutim, biti u celini ili delimično poverljiv kada je to potrebno zbog zaštite ljudskih prava ili uz saglasnost Veća i zainteresovanih strana.

Član X

POSTUPAK PRED VEĆEM

  1. Veće će ustanoviti pravedne i efikasne procedure za rešavanje žalbi. Takve procedure će predviđati odgovarajuće pismene pledoajee i, po odluci Veća, saslušanje usmenih argumenata ili izvođenje dokaza. Veće će biti ovlašćeno da naloži privremene mere, imenuje eksperte i da naredi da se obezbede svedoci i dokazi.
  2. Veće će normalno zasedati u odboru od sedam članova, od kojih dva člana iz Federacije, jedan iz Republike Srpske i četiri koji nisu državljani Bosne i Hercegovine niti bilo koje susedne države. Kada ovaj odbor donese odluku o žalbi, Veće u punom sastavu može odlučiti, na predlog neke strane u žalbi ili Ombudsmana, da preispita odluku. Takvo preispitivanje može obuhvatiti podnošenje dopunskih dokaza gde Veće tako odluči. Spominjanje Veća u ovom aneksu uključuje, gde odgovara, taj odbor, međutim ovlašćenje da donosi opšta pravila, propise i procedura ima samo veće kao celina.
  3. Sem u izuzetnim okolnostima u skladu sa njegovim pravilima, saslušanja Veće će biti javna.
  4. Podnosioce žalbi mogu u postupku zastupati advokati ili drugi predstavnici po njihovom izboru, ali će oni takođe biti lično prisutni ukoliko ih Veće toga ne oslobodi zbog teškoća, nemogućnosti ili iz drugog opravdanog razloga.
  5. Strane se obavezuju da pruže sve relativne informacije Veću i da sa njim u potpunosti sarađuju.

Član XI

ODLUKE

  1. Nakon zaključenja postupka Veće će odmah doneti odluku u kojoj se navodi:
    a) da li utvrđene činjenice ukazuju na kršenje obaveza po ovom sporazumu koje je učinila odnosna Strana i u tom slučaju
    b) koje korake će preduzeti ta Strana da otkloni takvo kršenje, uključujući naloge o prestanku ili odustajanju, novčanoj nadoknadi (uključujući novčane i nenovčane prekršaje), kao i privremene mere.
  2. Veće svoju odluku donosi većinom glasova svojih članova. U slučaju da pri donošenju odluke Veća u punom sastavu rezultat bude jednak broj glasova za i protiv, predsednik Veća će imati odlučujući glas.
  3. U zavisnosti od preispitivanja predviđenog u stavu 2, član X, odluke Veća su konačne i obavezujuće.
  4. Svaki član ima pravo da izrazi izdvojeno mišljenje o bilo kom slučaju.
  5. Veće će izneti razloge za svoje odluke. Odluke Veća će biti objavljene i dostavljene zainteresovanim stranama, Visokom predstavniku iz Aneksa X Opšteg okvirnog sporazuma dok takva funkcija postoji, generalnom sekretaru Saveta Evrope i OEBS-u.
  6. Strane će u potpunosti sprovesti odluke Veća.

Član XII

PRAVILA I PROPISI

Veće će doneti takva pravila i propise, u skladu sa ovim sporazumom, koji mogu biti potrebni za sprovođenje njegovih zadataka, uključujući i pravila za preliminarna saslušanja, odluke o privremenim merama po ubrzanom postupku, odluke odbora Veća i preispitivanje odluka koje su doneli takvi odbori.

Glava tri

OPŠTE ODREDBE

Član XIII

ORGANIZACIJE KOJE SE BAVE LjUDSKIM PRAVIM

A

  1. Strane će unapređivati i podsticati aktivnosti nevladinih i međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava.
  2. Strane zajednički pozivaju Komisiju Ujedinjenih nacija za ljudska prava, OEBS, Visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava i druge međunarodne ili regionalne misije ili organizacije za ljudska prava da pažljivo prate situaciju u Bosni i Hercegovini u pogledu ljudskih prava, uključujući i putem uspostavljanja lokalnih kancelarija i imenovanje posmatrača, izvestilaca i drugih odgovarajućih lica na stalnoj osnovi ili osnovi pojedinačnih misija i da im pruže pune i efikasne olakšice, pomoć i pristup.
  3. Strane će omogućiti potpun i efikasan pristup nevladinim organizacijama u cilju istrage i praćenja uslova u Bosni i Hercegovini u vezi sa ljudskim pravima i uzdržaće se od ometanja i sprečavanja tih organizacija u vršenju njihovih funkcija.
  4. Svi nadležni organi u Bosni u Hercegovini će sarađivati i obezbediti neograničen pristup organizacijama ustanovljenim u ovom sporazumu; bilo kojim međunarodnim mehanizmima za praćenje ljudskih prava ustanovljenim za Bosnu i Hercegovinu; nadzornim telima uspostavljenim bilo kojim međunarodnim sporazumom navedenim u Dodatku ovog aneksa; međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju; te je bilo kojoj drugoj organizaciji kojoj Savet bezbednosti UN poveri mandat u vezi sa ljudskim pravima ili humanitarnim pravom.

Član XIV

PRENOS

Po isteku pet godina od stupanja ovog sporazuma na snagu, odgovornost za kontinuirani rad Komisije će biti preneta sa Strana na institucije Bosne i Hercegovine, ukoliko se strane ne dogovore drugačije. U ovom slučaju Komisija će nastaviti da funkcioniše kao što je gore predviđeno.

Član XV

OBAVEŠTAVANjE

Strane će dati efikasno obaveštenje o uslovima ovog sporazuma u celoj Bosni i Hercegovini.

Član XVI

STUPANjE NA SNAGU

Ovaj sporazum stupa na snagu posle potpisivanja.

Za Republiku Bosnu i Hercegovinu
__________________________________

Za Federaciju Bosne i Hercegovine
______________________

Za Republiku Srpsku
______________________

Dodatak

SPORAZUMI O LjUDSKIM PRAVIMA

  1. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948.
  2. Ženevske konvencije I-IV o zaštiti žrtava rata iz 1949. i Ženevski protokoli I-II uz Konvencije iz 1977.
  3. Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih oblika i Protokoli uz Konvenciju iz 1950.
  4. Konvencija o statusu izbeglica iz 1951. i Protokol uz Konvenciju iz 1966.
  5. Konvencija o državljanstvu udatih žena iz 1957.
  6. Konvencija o smanjenju broja lica bez državljanstva iz 1961.
  7. Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.
  8. Međunarodni pakt o građevinskim i političkim pravima iz 1966. i Opcioni protokoli uz Pakt iz 1966. i 1989.
  9. Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.
  10. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.
  11. Konvencija protiv mučenja i drugih okrutnih, nehumanih i ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984.
  12. Evropska konvencija o sprečavanju mučenja i nehumanih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1987.
  13. Konvencija o pravima deteta iz 1989.
  14. Konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih porodica iz 1990.
  15. Evropska povelja o regionalnim jezicima ili jezicima manjina iz 1992.
  16. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina iz 1994.