Višnjičica rod rodila viši od roda,
Pod njom sedi mlad gospodar i s njim gospođa,
Pred njima je kondir vina i ogledalo:
Napiju se, poljube se, ogledaju se.
Ševe ptice nebom lete, sitno žubore, 5
Da je lepši mlad gospodar, nego gospođa.
Tad' govori mlad gospodar svojoj gospođi:
"Čuješ, gospo, čuješ, dušo, ptice što vele,
"Da ja uzmem ljubu lepšu nego što si ti?" —
"Uzmi, dušo, uzmi, dragi, prosto da ti je! 10
"Uzrasla su dva drveta tanka visoka,
"Jedno raslo na Dunavu, drugo na moru;
"Kad se ona dva drveta vr'om sastala,
"Sastao se onda i ti sa drugom ljubom!"
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 285.
