Oprema se Biser na Doljane,
bonu dragu u majke ostavlja.
Bonoj dragoj tiho besjedio:
— Ah, čuješ li, draga dušo moja!
Da mi tebi suđen danak dođe, 5
ja se ne bih nikad oženio,
ni na sebi crvena ponio.
Pa mi ode Biser na Doljane.
Ja da vidiš Biserove drage,
iz dušeka na noge skočila, 10
obuče se što god ljepše može,
tri mahale skokom preskočila,
u četvrtoj kolo uhvatila,
kud će proći Biser na Doljane.
Kad naljeze Biser doljandžija 15
pa ugleda kolo i djevojke,
tad govori Biser doljandžija:
— Draga dušo, kolovođo moja,
bonu jesam dragu ostavio,
ostavio u njezine majke. 20
Akobogda te ju ne zatečem,
beli ću se tobom oženiti.
Kad to čula Biserova draga,
ona mlada kolo je povela
i u kolu tiho zapjevala: 25
— Kol’ko si se bolan, zaklinjao,
da se ne bi nikad oženio,
ni na sebi crvena ponio,
ako bi ti draga preminula!
Muška glava ko šušnjava grana. 30
Mahni granom po zelenoj travi,
list otpane, a grana ostane,
tako ti je vjera u junaka.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 821-822.
