Opet tri sužnja (1)

Izvor: Викизворник


Opet tri sužnja

0001 Sad i vazda da se veselimo
0002 A po tomu pesmu da pevamo
0003 Od istine za dobre družine!
0004 Zapištale tri srpske vojvode,
0005 Tri vojvode, sva tri Crnogorca,
0006 Usred Skadra, grada bijeloga,
0007 U tavnicu paše skadarskoga,
0008 Jedno jeste Brđanine Vuče,
0009 A drugo je od Pipera Živko
0010 I treće je Vasojević Stale.
0011 Ljuto pište, jes’ im i nevolja,
0012 Oće sva tri da pogube Turci;
0013 Među sobom besedili mladi
0014 Šta je kome danas najžalije.
0015 A besedi Vasojević Stale:
0016 „Mene, braćo, danas najžalije,
0017 Đe sam skoro napravio kulu,
0018 Napravio u Vasojeviće,
0019 Da je ’nake udaleko nema,
0020 I skoro sam izbrat za vojvodu,
0021 Ostade mi netrošeno blago —
0022 To je mene danas najžalije!”
0023 Al’ besedi od Pipera Živko:
0024 „Mene danas, braćo, najžalije,
0025 Nema majka do mene jednoga,
0026 A skoro se jesam oženio;
0027 Ja imadem tri tovara blaga,
0028 Mloga dobra imam u Pipere,
0029 Ostale mi samorana majka
0030 I ostade ljuba neljubljena,
0031 Neljubljena i nemilovana —
0032 To je mene danas najžalije!”
0033 Onda Vuče poče besediti:
0034 „Braćo moja, vi dvije vojvode,
0035 Mene jeste danas najžalije,
0036 Đe me Turci oće pogubiti,
0037 Kad nas paša u Skadar zovjaše,
0038 Onda čudnu riječ progovori
0039 Pred junake mlade Crnogorce —
0040 Ako nama do nevolje dođe,
0041 Ja ću svoju zamijenit’ glavu
0042 I ubiti u Skadru Turčina;
0043 Moja braćo, sužnji i vojvode,
0044 Naske sva tri prevariše Turci,
0045 U ljuto nas okovaše gvožđe,
0046 Ne možemo zamijenit’ glave,
0047 Zaista nas oće pogubiti!”
0048 Taman Vuče u riječi bjaše,
0049 Dok tamničar, Musa buljubaša,
0050 Dođe Turčin na tavnička vrata,
0051 Pa otvori ledenu tamnicu,
0052 Po imenu dozivaše Stala:
0053 „O vojvodo Vasojević’ Stale,
0054 Odi, Stale, pred lednu tamnicu,
0055 Otkup doš’o od Vasojevića,
0056 Da ti ideš u Vasojeviće!”
0057 Stale mljaše da istina bjaše,
0058 Pa izide tamnici na vrata;
0059 Dočekga ga dželat Ciganine,
0060 Sabljom manu, poseče mu glavu.
0061 Turčin zove od Pipera Živka:
0062 „Odi, Živko, piperska vojvodo,
0063 Majka ti se stara pobrinula,
0064 Pa za tebe poslala otkupa,
0065 Da ti ideš u tvoje Pipere!”
0066 Živko mjaše da tako bijaše,
0067 Pa izađe pred lednu tamnicu;
0068 Dočekga ga dželat Ciganine,
0069 Sabljom manu, poseče mu glavu.
0070 Pa na ime Vuka dozivaše:
0071 „Ti, vojvodo od Brda kamena,
0072 Ded izađi tamnici na vrata,
0073 Brđani se jesu porezali
0074 I za tebe poslali otkupa,
0075 Da ti ideš u Brda kamena!”
0076 Tek se Vuče jadu dosetio,
0077 Pa izađe pred lednu tamnicu.
0078 Ćaše dželat da pogubi glavu,
0079 A Vuče mu poče besediti:
0080 „Čuješ, Musa, turska buljubašo,
0081 Nije lako poseć Crnogorca —
0082 Na meni je pancijer košulja;
0083 Skini, Musa, pancijer košulju,
0084 Za tebe će, Musa, trebovati!”
0085 A kad začu Musa buljubaša,
0086 To je Turčin jedva dočekao,
0087 Pa mu pusti i noge i ruke.
0088 A da vidiš Brđanina Vuka,
0089 On uvati Musu buljubašu,
0090 S njime udri crna Ciganina,
0091 Oba pali jedan kod drugoga
0092 U dželatu sablja ispanula;
0093 Ugrabi je Vuče Brđanine,
0094 Obojici posiječe glave,
0095 Pa pobeže Skadru na ćupriju.
0096 Gdi god koga Vuče susretaše,
0097 Na dvije ga pole rastavljaše;
0098 Dođe Vuče na vodu Bojanu,
0099 Na ćupriju nagazio Vuče.
0100 A da vidiš čuda iznenada,
0101 Tu susrete pašu skadarskoga,
0102 Beše paša u šetnju hodio
0103 I natrag se Turčin povratio,
0104 Uz pašu je hodža i kadija,
0105 I četiri Muje i spaije
0106 I za njima dvanaest kavaza.
0107 Tu nimalo ne uzmiče Vuče,
0108 Nego zverski udari na Turke,
0109 Tu četiri pogubio glave,
0110 Ono drugo skoči u Bojanu.
0111 Zdravo Vuče prođe i veselo
0112 I daleko izmaknuo Vuče,
0113 Okrete se Skadru bijelomu,
0114 Pa zapjeva što mu grlo dava:
0115 „Mili Bože, čuda velikoga,
0116 Šta bi danas manje Bogu bilo
0117 Da ustanu dve srpske vojvode
0118 I da vide Brđanina Vuka
0119 Kako ig je osvetio Vuče!”
0120 Dođe Vuče Brdu kamenome,
0121 Tu Brđani šemluk učiniše,
0122 Gdi vojvoda od Brđana dođe.



Izvor[uredi]

SANU IV - Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1974.