San usnila Jovan-begovica:
Gdje obasja sunce od istoka,
Ujede je guja od zapada.
San kazuje svojoj jetrvici:
„Jetrvice, Stjepan-begovice! 5
„Čudan sam ti noćas san usnila,
„Bi l' mi mogla sanak tumačiti?
„Obasja me sunce od istoka,
„Ujede me guja od zapada?“
Njojzi veli Stjepan-begovica: 10
„Luda ti si, Jovan-begovice!
„Lako se je sanku dosjetiti:
„Što obasja sunce od istoka,
„Ono će ti beg, Jovan-beg doći,
„Što ujede guja od zapada, 15
„Ono će te napanjkat' svekrva.“
Istom oni u riječi bili
A eto ti sluge Jovanova:
„Hajde, gospo, doš'o ti je Jovo!“
Ona ide dvoru bijelome; 20
Al' pred dvore majka izlazila,
Pa je Jovi tiho govorila:
„A moj sine, beže, Jovan-beže!
„Tvoji dvori bez tebe nam gore,
„Ljuba ti se mlada pomamila: 25
„Nijesi je trudnu ostavio,
„A sad si je trudnu zastanuo,
„Živo joj je čedo pod pojasom.“
Kad to čuo beže, Jovan-beže,
Izlazio na gornje čardake, 30
Pa on uze nože okovane,
Pa doziva svoju vjernu ljubu,
Pa je svojoj ljubi govorio:
„Je l' istina što mi majka kaže?“
Šćede ljuba da se pravda Jovi, 35
Ali vide da joj ne vjeruje,
I da će joj osijeći glavu,
Pa je njemu tiho govorila:
„Sve j' istina, dragi gospodaru!
„Tvoja majka duševna gospođa, 40
„Ne će reći ono što no nije;
„Već Boga ti, beže, Jovan-beže,
„Ne udpi me po bijelu vratu,
„Već me udri po svilenu pasu.“
To je Jovo ljubu poslušao, 45
Ne udri je po bijelu vratu,
Već je udri po svilenu pasu:
Ne bi čeda ni od čeda glasa.
Kad to viđe beže, Jovan-beže,
Onda ode svojoj staroj majci, 50
Pa je njojzi vako govorio:
„Ostaj s Bogom, moja mila majko!
„Vrane ti se po tvom dvoru legle,
„Kad ti crne vrane pobijele,
„Onda ću ti, majko, dvoru doći, 55
„Onda ćeš se sina nagledati.“
Pa on ode niz polje široko.
Srpske narodne pjesme pokupljene po Bosni, zbirka Koste H. Ristića; Na korist fonda K. H. Ristića izdalo na svijet Srpsko učeno društvo; U Biogradu u Državnoj štampariji, 1873., str. 91-93.
