Rasla jela nasred Sarajsva,
Pod njom sjedi Sarajlija Mujo,
Na ruke mu dvije jaranice:
Jedno mi je bula udovica,
A drugo je pod prsten đevojka; 5
Stade mišljet' Sarajlija Mujo:
Al' će ljubit' bulu udovicu,
Ali onu pod prsten đevojku.
Ma govori bula udovica:
„Bolje zlato na pola trgato, 10
„Nego srebro iz nova kovato."
Sve mislio, na jednu smislio,
Stade ljubit' bulu udovicu.
Ljuto kune pod prsten đevojka:
„Sarajevo, ognjem izgorjelo! 15
„Što u tebe zli zakon postade!
„Da se ljube bule udovice,
„Ostavljaju pod prsten đevojke! —
„A oh jadan, Sarajlija Mujo!
„Zaludu ti moje govorenje: 20
„„Ne pij vode, ne ljub' udovice,
„„Jer je voda svaka grozničava,
„„Udovica svaka samovoljna;
„„Neg' pij vince, a ljubi đevojke:
„„Od vinca je lice rumenije, 25
„„Od đevojke srce veselije.""
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 337-338.
