Začuh vilu u dubravi, đe pjesne poje
Vrgoh oko u dubravi, zazreh joj krune
I viline ruse kose cvijeća pune,
I rekoh joj: dođ' do mene, žuđenje moje!
Priđe mene, doletnula k'o str'jela perna, 5
Rukama me zagrlila, vila gospođa,
Slađi mi je poljub dala, slađi od meda,
A ja njojzi rajski lokoj, život umrli.
Drugi dođe iza njega, preprosi mu je.
Sta se kajat' mlado momče nakon treći dan, 10
Udara se uz koljeno: ajme si mene!
Učini li ko u svijet, što učinih ja?
Što ne skovah zlatne ključe da je zatvaram!
Na veseli Đurđev danak da je otvaram,
Od komare do džardina da se prošetam, 15
Da je ogrije žarko sunce vilu i njega.
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 269-270.
