Siđele su tri đevojke.
Pavle, đavle, ne gledaj me,
Ne smij se na me.[1]
Jedna drugoj govorila,
Što bi koja najvolija; 5
Najstarija govorila:
"Ja bih brata najvolija."
A druga je govorila:
"Ja bih đerdan najvolija."
A najmlađa govorila: 10
"Lude li ste, drugarice!
"Ja bih draga najvolija;
"Dragi će mi đerdan kupit?,
"A svakako brata imam."
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 345-346.
