Opet to, ali drukčije (komadi od pjesme)

Bože mili! čuda velikoga!
Kad s' oprema od Sibinja Janko,
Oprema se na boj na Kosovo,
Sve poćera kljasto i slijepo,
I nejako od sedam godina;
Svog sestrića, Banović-Sekulu,
Njega mlada od dvanaest ljeta,
Osta njemu devet sestrenica,
I deseta ostarila majka,
Više sina nema nijednoga
Do dijete Banović-Sekulu,
Al' je majka šćerma besjedila:
"Id'te, jadne, devet kukavica!
"Te molite svog mila ujaka,
"Ne bi li vam brata poklonio,
"Da ne vodi njega u Kosovo."
Podiže se devet sestrenica,
Zamoliše svog mila ujaka!
"Molimo te, naš mio ujače!
"Pokloni nam brata jedinoga,
"Ne vodi ga mlada u Kosovo,
"Mi nemamo brata ni jednoga,
"Nego mlada Banović-Sekulu;
"Ne ostavljaj devet sestrenica
"Svijeh devet mladih kukavica.,
"Ne ostavljaj samoranu majku."
Al' to Janko ništa ne slušaše,
Već oprema dijete Sekulu,
Izbira mu konja po izboru,
A izbira pusat po izboru,
Podiže se vojska silovita
I pred vojskom Banović Sekula,
Za njim prista devet sestrenica,
Pa su tiho bratu besjedile:
"Mio brate, Banović-Sekula!
"Obrni se, da t' oke vidimo,
"Da prepočnem' oke na jagluke;
"Kad se sestre brata použele,
Da vidimo oke na jagluke."
Jest nejačak Banović Sekula,
Jest nejačak, ali jeste mudar;
On okrete sivoga sokola,
Pa sestrama tiho besjedio:
"Vidite li, moje sestrenice!
"Ja viđite oke sokolove,
"Ovake su oke u Sekule."
Otalen se vojska podignula,
Prav' odoše u polje Kosovo.
"Moj ujače, od Sibinja Janko!
"Nemoj dati umlje za bezumlje,
"Cara ću ti živa donijeti
"U zubima guje šestokrile."
Car se Turski sazda u sokola,
Pa odleće nebu pod oblake,
Pripazi ga Banović Sekula,
Pa se sazda u šarenu guju,
Pa odleće nebu pod oblake,
Te Turskoga cara uvatio,
Donese ga Janku na čadora,
Stoji piska cara Sulemana,
Stoji piska, kako ljute guje.
Janko bješe leg'o pod čadorom,
Bješe leg'o sanak boraviti,
Kad se prenu i očima viđe,
On doziva ban-despota Đura:
"Bogom brate, ban-despote Đuro!
"Da vi'š, brate, čuda velikoga
"Na mojemu bijelu čadoru:
"Uvatila šestokrila guja,
"Uvatila sivoga sokola,
"Pišti soko, kako guja ljuta;
"Il' ću biti guju, il' sokola?"
Al' govori ban:despote Đuro:
"Zar ne znadeš, od Sibinja Janko,
"Da mi jesmo gn'jezda sokolova,
"A Turci su gn'jezda gujinjega?
"Udri guju, ne udri sokola."
Kad to začu od Sibinja Janko,
Zape str'jelu za zlatnu tetivu,
Te udari guju šestokrilu,
Pisnu guja, ne pusti sokola;
Drugom zape str'jelu tetivu,
Te udara guju šestokrilu,
Pisnu guja, ne pusti sokola;
Trećom zape str'jelu za tetivu.
Te udara guju šestokrilu,
Pisnu guja, upusti sokola,
Guja mu se gaip učinila,
A soko se diže pod oblake.
Malo vreme za tim postajalo,
Al' Sekulu malo živa nose,
Pa govori Banović Sekula:
"Moj ujače, od Sibinja Janko!
"Nisam li ti, jadan, besjedio:
""Nemoj dati umlje za bezumlje,
""Cara ću ti živa donijeti
""U zubima guje šestokrile?" "
Veli njemu od Sibinja Janko:
"moj sestriću Banović:Sekula!
"Moreš li mi rane preboljeti,
"Da ti tražim od mora ećime,
"Da ti gradim mekane meleme?"
Veli njemu Banović Sekula:
"Ne mogu ti, ujko, preboljeti:
"Što si guju jednom udario,
"Desnu si mi ruku salomio;
"Što si guju drugom udario,
"Desnu si mi nogu salomio;
"Što si guju trećom udario,
"To si mene u src' udario;
"Već m' ukopaj, ujko, podaleko,
"Podaleko u gori zelenoj,
"Da mi Turski konji grob ne gaze."
To izusti Banović Sekula,
To izusti, a dušu izpusti.