Konja igra mladoženja Stefo
Ispred dvora tasta i punice,
Mile Anđe, — svoje vjerenice;
Ali Stefa niko ne gledaše,
Veće Anđe mila vjerenica. 5
„Božja pomoć, moja vjerenice!
Oću li ti u dvorove doći?“
„Ne smijem te puštat' u dvorove,
Ev' u dvoru mila baba moga,
Ev' u dvoru mile braće moje.“ 10
Ode Stefo poljem širokijem,
Pa je njega sanak uvatio,
Zaspa trudan pod jelu zelenu;
A kada se od sna razbudio,
Kad mu Anđe na runci zaspala. 15
Ma li Stefo Anđu zapitkuje:
„Okle sada, moja vjerenice:
Ali mi te voda donijela?
Ali si mi iz neba panula?“
Mlada Anđe nemu progovara: 20
„Nije mene voda donijela,
Nijesam ti iz neba panula,
No me sreća na te nanijela.“
Srpske narodne pjesme iz okoline hercegnovske i dubrovačke, skupio i za štampu priredio Veljko Radojević, Izdanje skupljačevo Fresno, Kal. 1912., str. 153-154.
