Slavjo, slatki razgovore,
lŠto nij' čuti pjesme tvoje?
Al' se tebi i ne čudim
Nego Mari toj' danici
Što te taji u travici 5
U zelenoj dubravici.
Neg' podigni gore glave
Iz zelene te dubrave,
Pa pogledaj put ladenca
Put ladenca ladne vode: 10
Šta je ono na ladencu;
Je li ono jasan mjesec
Il' je ono jasna zora
Koja b'jeli dan otvora? -
Slavjo mi je poslušao, 15
On podiže gore glave
Iz zelene te dubrave
I pogleda put ladenca,
Put ladenca ladne vode;
Kad to: nije jasan mjesec 20
Niti je to jasna zora
Koja b'jeli dan otvora,
Nego j' ono l'jepa Mare
Đe se širi, đe se bani
Svojim dragim po Dunavu. 25
Gledala ih majka mila,
Blagosove srcem dava
A justima ne izgovara:
Dugo, sinci, poživjeli
I lijepi rod rodili! 30
Rodom bili pofaljeni,
Pofaljeni, podičeni
Kao paun zlatnim perom,
Kao nebo zvjezdicama,
Sinje more mrnarima 35
I ja mila majka s vama!
Srpske narodne pesme (ženske), većinom ih u Slavoniji skupio Đorđe Rajković. Izdala "Matica srpska", u Novome Sadu u štampariji Ignjata Fuksa, 1869., str. 102-103.
