Opet na prosidbi (4)

Opet na prosidbi
(Risanska).

Zaprosio čelebija Petro ^[1]
Na daleko lijepu đevojku.
Baš đevojku prelijepu Anu; ^[2]
Petro prosi, Ana se ponosi.
E je Petra vlahinja^[3] rodila. 5
Mali Petro poručuje Ani:
"O tako ti, lijepa đevojko!
"Nemoj mi se ponositi mlada!
"I ako me rodila vlahinja,
"Potpuno je rodila junaka: 10
"Ti me uzmi, ne ćeš se kajati."
I tako se smilovala Ana,
I ona je poručila Petru:
"Kupi svate, ajde po đevojku."
Kad je Petra knjiga dopanula, 15
Kupi svate čelebija Petro.
Skupi svate, ode po đevojku.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg

Reference[uredi]

↑ Ili kako bude ime mladoženji.
↑ Ili kako bude ime djevojci.
↑ Osim onoga, što se po sjeveroistočnijem krajevima naroda našega ovom riječi vlah zovu i pravi Vlasi, koji se po ostalijem krajevima najviše zovu Karavlasi, Srbi zakona Turskoga u Bosni i u Ercegovini, a tako i oni zakona Rimskoga, kako u Bosni i u Ercegovini, tako i u carstvu Avstrijskome izvan Dalmacije, zovu vlasima braću svoju zakona Grčkoga; u Dalmaciji pak građani i varošani zovu vlahom svakoga seljaka sa suhe zemlje (koji ne živi na ostrvima), a što se našijem jezikom onamo zove vlah ono se Talijanskijem i po ovome Njemačkijem zove morlak (mor1asso). — Jamačno ova pjesma nije spjevana za prosidbu, nego se na njoj samo za to pjeva, što je o prošenju djevojke; takovijeh pjesama ima i više, koje nijesu spjevane za one događaje, na kojima se najviše pjevaju, nego su samo za to uzete, što se čini, da prilikuju za one događaje kao, n. p. apostoli i jevanđelija za praznike.

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 3-4.

[1] Ili kako bude ime mladoženji.

[2] Ili kako bude ime djevojci.

[3] Osim onoga, što se po sjeveroistočnijem krajevima naroda našega ovom riječi vlah zovu i pravi Vlasi, koji se po ostalijem krajevima najviše zovu Karavlasi, Srbi zakona Turskoga u Bosni i u Ercegovini, a tako i oni zakona Rimskoga, kako u Bosni i u Ercegovini, tako i u carstvu Avstrijskome izvan Dalmacije, zovu vlasima braću svoju zakona Grčkoga; u Dalmaciji pak građani i varošani zovu vlahom svakoga seljaka sa suhe zemlje (koji ne živi na ostrvima), a što se našijem jezikom onamo zove vlah ono se Talijanskijem i po ovome Njemačkijem zove morlak (mor1asso). — Jamačno ova pjesma nije spjevana za prosidbu, nego se na njoj samo za to pjeva, što je o prošenju djevojke; takovijeh pjesama ima i više, koje nijesu spjevane za one događaje, na kojima se najviše pjevaju, nego su samo za to uzete, što se čini, da prilikuju za one događaje kao, n. p. apostoli i jevanđelija za praznike.

[1]

[2]

[3]