Bostanj sadi prelijepa Mare,
U bostanju svakoga cvijeća,
Svakom Mara cv’jeće namjenjiva:
Svekru sadi stručak bosioka,
A svekrvi drobne mačurane, 5
Đeverima kitu garonfana,
Zaovama rumene ružice.
Tudar pasa čelebija Vaso,
Ne mogaše puta dvoru naći,
Od pojasa nože izvadio, 10
Sve cvijeće pokosio s reda.
Kada viđe prelijepa Mare,
Ljuto kune, i nevolja joj je:
„Ko je mene bostanj poarao,
Brzo mu u vijence vila!” 15
A začula mnada Vasa majka:
„Koja kučka kune Vasa moga,
Brzo mene u dvorove došla!”
Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 5.
