Đevojka je zvjezdu sestrimila:
„Bogom sestro, zvjezdo prehodnice?
„Prehodiš li s istok do zapada?
„Dolaziš li nad Ercegovinu,
„I viđaš li Ercega Stjepana? 5
„Stoje li mu dvori otvoreni
„I u dvoru konji osedlani?
„Sprema li se, hoće l' po đevojku?"
Zvjezda njojzi tiho odgovara:
„Oj Bogami, lijepa đevojko! 10
„Ja prehodim s istok' do zapada,
„I dolazim nad Ercegovinu,
„Viđela sam Ercega Stjepana,
„B'jeli su mu dvori otvoreni
„I u dvoru konji osedlani, 15
„On se sprema, hoće po đevojku;
„Ali ne će po te, već po drugu;
„Tebe kude troji prosioci:
„Jedni kažu, oda zla si roda;
„Drugi kažu, ljuta, kao guja, 20
„Treći kažu, sanljiva, dremljiva."
Ljuto kune lijepa đevojka:
„Koji kaže, da sam od zla roda,
„Ne imao od srca poroda!
„Koji kaže, ljuta kao guja, 25
„Guje mu se oko srca vile!
„U perčinu ljeto ljetovale,
„U njedrima zimu zimovale!
„Koji l' kaže, sanljiva, dremljiva,
„Bolovao devet godin' dana, 30
„Ne imao u bolesti sanka!"
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 570-571.
