Opet Pecirep
0001 Serdar Marko pije vino hladno
0002 na sred Kčeva, usred Gore Crne,
0003 a do njega redom Crnogorci,
0004 do njega su dva Đuraškovića,
0005 do njih sjede dva Đikanovića,
0006 do njih sjede dva Turčinovića,
0007 a do njig su dva Tomanovića
0008 i do njih je Pešikanov Pejo
0009 pak do Peja Pecirep-Lazare,
0010 no da reče serdarina Marko:
0011 "Vala bogu, braćo Crnogorci,
0012 đe se u nas ne rodi junaka,
0013 kano što su onogoški Turci,
0014 kano što je Hamza kapetane,
0015 kao što je Džidiću Hasane,
0016 kako što je Babiću Jašare,
0017 kano što je Hadžimanić-Duro,
0018 i ka što je Ruševiću Ramo,
0019 kano što je Beća Pelevića,
0020 i kano je Ramić buljubaša,
0021 i ka što je Lukovac-Omere,
0022 oni česte čete podizahu,
0023 vođahu ih lomnoj Gori Crnoj,
0024 oni sjeku crnogorske glave,
0025 Nikšiću ih meću na bedeme,
0026 sve bedeme njima okitili,
0027 a u nas se ne rodi junaka
0028 da povede četu crnogorsku,
0029 onogoške da siječe glave
0030 i donosi u Goricu Crnu
0031 da bi kao braću osvetili."
0032 Svi junaci Crnogorci mladi,
0033 svi junaci nikom ponikoše,
0034 u crveno pogledaše vino,
0035 no ne gleda Pecirep-Lazare,
0036 već serdaru među oči crne:
0037 "Čuješ li me, serdarina Marko!
0038 Što mi kažeš uzurlije Turke,
0039 lasno im je činiti junaštvo,
0040 ćeraju im kola i volovi
0041 a rade im Vlasi siromasi.
0042 Te sve Turke što si pobrojio
0043 svakome sam štetu učinio,
0044 dokle domom bijah pod Golijom,
0045 pod golijom mojom postojbinom
0046 đe ja imah iljadu ovacah,
0047 trista glavah konja i govedi,
0048 pet stotinah čelah prijesjedah,
0049 dohođahu m’ jaramazi turski
0050 ne bi li mi zulum učinili,
0051 ja ne dadog zulum učinti,
0052 na mene se Turci razjediše,
0053 pod Goliju vojskom udariše,
0054 uzeše mi hiljadu ovacah,
0055 tri stotine konjah i govedi,
0056 pet stotinah čelah prijesjedah,
0057 iz kule mi poniješe blago,
0058 ja utekog s oba brata moja,
0059 pa ih odoh pratit niz Goliju,
0060 od Golije do duge Poljije,
0061 sedamnaest posjekosmo glavah,
0062 a kad bjesmo na dugu Poljiju,
0063 tu mi brata oba pogiboše,
0064 sam ih odoh gonit od Poljije,
0065 od Poljije do Polja Gornjega
0066 sam sam sedam posjekao glavah
0067 to je dvadest i četiri, Marko,
0068 pak se natrag uz Goliju vrnug
0069 te ukopag oba brata moga
0070 i uskočih lomnoj Gori Crnoj,
0071 te baš, Makro, Kčevu krvavome.
0072 I to bilo o Mitrovu danku,
0073 no pokupih petnaes’ Čevljanah,
0074 povedog ih Onogoštu gradu,
0075 da ja čekam onogoške Turke,
0076 ne dočekah tade đavoljega,
0077 ma im spalig proz mahale kuće,
0078 upalig im kućag sedamdeset
0079 pa otitog u Rudine ravne,
0080 po Rudine požegog sijena
0081 da nejmaju đe zimovat ovce,
0082 turske ovce i stoka ostala,
0083 pa preskočig Vučju i Poljani,
0084 svuđ tud’, Marko, spalig im sijena,
0085 te sve turske pokrepaše ovce
0086 i tu sam im štetu počinio,
0087 tad’ ja dođoh Kčevu krvavome.
0088 Zima nasta, bijel snijeg nađe,
0089 tako stade do Đurđeva dana,
0090 a kad dođe čestit danak Đurđev,
0091 ja pokupig dvanaest Kčevljanah,
0092 povedog ih Onogoštu gradu,
0093 baš pod kulu Hamze kapetana,
0094 razvalig mu kamenu avliju
0095 te mu uzeh dvanaes’ volovah,
0096 oćerag ih Kčevu kamenome, -
0097 znaš, serdare, hise sam ti dao,
0098 pak pokupig sedam-osam drugah,
0099 povedog ih gori Uhonjinoj,
0100 tu ja čekag onogoške Turke,
0101 dočekasmo do tri Ruševića,
0102 svoj trojici posjekosmo glave,
0103 uzesmo im ruho i oružje,
0104 uzesmo im konje sedlenike,
0105 sve tri turske glave ponijesmo
0106 i dođosmo Kčevu junačkome,
0107 tu lijepi šićar dijelismo, -
0108 znaš, serdare, dijel sam ti dao,
0109 pak okupig trideset Kčevljanah,
0110 odvedog ih gradu Onogoštu.
0111 A kad gradu Onogoštu dođog,
0112 ali kreće karvan od Nikšićah,
0113 polazaše šeher-Sarajevu,
0114 da dogone robu na dućane,
0115 ja se vratig Kčevu krvavome
0116 te pokupig stotinu Čevljanah,
0117 povedog ih pod moju Goliju
0118 te ih čegag za neđelju danah,
0119 dok dočekah karvan od Nikšićah,
0120 pa na turksi karvan udarismo,
0121 dok od konjah odvojismo Turke,
0122 tamam deset osjekosmo glavah,
0123 pa još boja tekar zametnusmo,
0124 ter i dvadest Turak’ posjekosmo,
0125 al’ uzesmo devedeset konjah.
0126 Golija je lomna i vrletna,
0127 ne mogoše konji biježati,
0128 no mi s konjah osjekosmo strane,
0129 jedne strane doma ponijesmo,
0130 a u goru druge zavrijesmo,
0131 pa odosmo Kčevu kršovitu
0132 te i one strane privatismo,
0133 pak lijepi šićar dijelismo,
0134 svakom drugu po dvjesti cekinah,
0135 meni daše tri stotin’ cekinah -
0136 i tebe smo dio učinili.
0137 Tad’ odosmo moru debelome
0138 te od mora goge dovedosmo
0139 i po Kčevu kule pogradismo,
0140 još otade Čevo obogati,
0141 i tadaj sam Turcim’ dojadio,
0142 dojadio, sve ih oštetio.
0143 No bješe se Ture zafalilo,
0144 silno Ture Beća Pelevića,
0145 e je brata moga pogubio,
0146 brata moga Pecirep-Spasoja,
0147 ja pokupih petnaest Čevljanah,
0148 povedog ih Onogoštu gradu,
0149 zadanismo u Toviću brdu,
0150 al’ Bećine pojaviše ovce,
0151 pojaviše pet stotin’ ovacah,
0152 i stotina konjah i govedi,
0153 a pred njima dva Bećina sina,
0154 jošte š njima dvije kade mlade,
0155 izjaviše na to Vučje ravno,
0156 i na Vučju zdravo zamrknuše,
0157 udarig im u ponoći, Marko,
0158 te im uzge pet stotin’ ovacag,
0159 i stotinu konjah i govedi,
0160 i posjekog dva Bećina sina,
0161 i zarobig dvije kadke mlade,
0162 i ponijeg dvije ruse glave,
0163 prejavismo Župom Gračanicom,
0164 vatismo se Slivja smišljenoga,
0165 zdravo ravno Slivje prijeđosmo,
0166 dojavismo u Pješivce tvrde,
0167 ispred kule Nikčević-Ilije,
0168 al’ išeta Nikčević-vojvoda,
0169 te on pita mene i družinu:
0170 "Čije s’ ovce, čija li goveda,
0171 čije li su dvije ruse glave,
0172 čije li su dvije kadke mlade?"
0173 Na to sam mu, Lazar, govorio:
0174 "Dvije glave dva Bećina sina
0175 i njihove dvije kade mlade."
0176 No mi reče Nikčević-Ilija:
0177 "Pobratime, Pecirep-Lazare!
0178 Ti ustavi dvije ruse glave,
0179 i uza njih dvije kade mlade,
0180 a da sitnu knjigu opravimo
0181 bijelome Onogoštu gradu
0182 da kažemo Beći Peleviću:
0183 "Zlo ti jutro, Beća Pelevića!
0184 Sinoć su ti ovce bile zdravo,
0185 zdravo bile, zdravo zamrknule,
0186 a noćas im Lazar udario,
0187 uzeo ti ovce i goveda,
0188 posjek’o ti oba tvoja sina,
0189 i poveo njihove kadune,
0190 Lazara sam ustavio vođe,
0191 i kod njega tvoje đece glave,
0192 i njihove obadvije, kade,
0193 no donesi tri stotin’ cekinah,
0194 i dovedi vranca krajičnika,
0195 i donesi sjajna dževerdana,
0196 dževerdana Ruševića Rama,
0197 i dovedi onogoške Turke,
0198 dođi š njima Slivju smišljenome
0199 da ti damo dvije ruse glave
0200 i uza nji obje kade mlade."
0201 Pa kad Beći knjiga dopanula,
0202 vruće su ga suze propanule,
0203 pa prošeta Ruševića kuli,
0204 te u Rama kupi dževerdana,
0205 i on uze tri stotin’ cekinah,
0206 još povede vranca krajičnika
0207 pa pokupi onogoške Turke,
0208 dovede ih Slivju smišljenome,
0209 mi odovud sve listom Plješivce,
0210 ponijesmo obje ruse galve,
0211 i uza njih dvije bule mlade,
0212 na tvrdu se vjeru sastadosmo,
0213 te im dasmo glave i kadune,
0214 oni nama otkup za oboje,
0215 pa reče mi Hamza kapetane:
0216 "Čuješ li me, Pecirep-Lazare!
0217 Hod’, Lazre, da se ne ćeramo,
0218 da ti brata oba umirimo,
0219 umirimo, novcim’ podmirimo,
0220 ja l’ glavama dvjema biranijem,
0221 pa već više da se ne ćeramo."
0222 Oba brata mene umiriše,
0223 umiriše i okumiše me,
0224 dadoše mi hiljadu cekinah,
0225 tu se š njima pomirismo, Marko,
0226 i tu sam im štetu učinio,
0227 i od toga dio tebi dao
0228 do i četu tada ostavio,
0229 a božju smo vjeru uvatili,
0230 da već nigda četovati neću."
0231 Turci ovce opet zakrdiše,
0232 ali nesta Pecirep-Lazara.
0233 Od mene mu nek’ ovo je nadgrobno:
0234 "O Srbine, Pecirep viteže!
0235 Spomen traje, dok nam’ sunce sjaje,
0236 Tvoja l’ vrlost do strašnoga suda,
0237 da od Vječnog vječnu platu prima."
