Opet Bošković

0001 Zbor zborile u Garčiću vile:
0002 "Fala bogu, fala jedinome,
0003 divno li je polje Bjelopavlić,
0004 ma je njemu ljepota zaludu,
0005 na njem’ pada često turska vojska,
0006 ama što je sada pala vojska
0007 i pred vojskom paša Sulejmane.
0008 Sve je polje Turčin pritisnuo,
0009 ide k paši spuški kapetane,
0010 oko njega trideset i šest agah
0011 od bijela Spuža na krajinu:
0012 "Aj pomagaj, pašo gospodare,
0013 od hajina Petra Boškovića,
0014 mi već živjet više ne moremo:
0015 robi bule a siječe Turke,
0016 razbija nam kule i dućane:
0017 taj se zulum podnijet ne može."
0018 Kad to začu paša Sulejmane,
0019 on je silnu vojsku podignuo,
0020 s vojskom pođe na selo Slatinu,
0021 na bijelu Boškovića kulu,
0022 pred vojskom je Bokčić barjaktare,
0023 Ture vika iz grla bijela:
0024 "Jes’ li doma, Boškoviću kneže?
0025 Jesi li mi ručak pripravio?"
0026 A Petar je riječ besjedio:
0027 "Ja sam tebe ručak pripavio
0028 iz pušakah vrućijeh putacah!"
0029 Pa zapade na avlinska vrata,
0030 dževerdanu oganj pušci daje,
0031 on pogodi Bokčić barjaktara,
0032 Ture pade, a barjak otpade;
0033 no mu kleti navališe Turci
0034 i nad njime kulu zapališe.
0035 No je Petar grlom pokliknuo:
0036 "A đe si mi Nika i Nikola,
0037 i sokole Nikiću Raiču?!"
0038 U riječi što je besjedio,
0039 u to doba vruća pomoć dođe,
0040 jedan pomoć niz Kapštak stijenu,
0041 druga pomoć preko Popovićah,
0042 treća pomoć niz Krstac krvavi,
0043 udariše Turkom sa tri strane.
0044 A kad viđe Boškoviću kneže,
0045 od kule je otvorio vrata
0046 te plamena noža povadio
0047 i u Turke juriš učinio,
0048 slomiše se niz selo Slatinu,
0049 ćeraju ih niz krvnično dračje.
0050 Još da ti je pogledati, pobro,
0051 kako brdske sijevaju đorde,
0052 kako l’ turske glave zijevaju,
0053 mlogo jada od njih pogradiše,
0054 ćeraše ih do Ždrebanik polja,
0055 nešto pušte da u Spuža kažu
0056 kakav šićar jesu zadobili
0057 u Brdima bjelopavlićskijem.
0058 I nek si mi zdravo, pobratime,
0059 negda bilo, sad se pominjalo.