ONA SE UDALA?
Ha ha! to'l je tuga
Što je ljuto mori,
I za koju meni
Ti, prijane, pisa
Da će da j' umori?
Šta li sada veliš
Za tu tužnu vilu?
Sva velja joj tuga
Stopila se brzo
Drugome u krilu!
E pa neka; evo
Ja ću davoriti
Pjesmicu joj pirnu;
A ti htej do r'ječce
Njoj je dostaviti:
Hotjela si biser
I kamenje drago;
Davilo ti grlo
Kad god ti on ruke
Oko vrata sago?
Nespokojnost svaki
Dan ti pomutila,
Na uzglavlju tvome
Crna ljubomornost
Svake noći bdila!
Od udadbe mrske
Roda ne imala,
Da otrovna klica
Ne bi na svijetu
Za tobom ostala!
N'jedna ti se nada
Ni želja ne zbila;
Vratilo ti tugom,
Mržnjom i izdajstvom
Sve što zaljubila!
Pa kad sav taj čemer
Ti budeš ispila,
Još poznavat' nećeš
Onaj, kojim život
Moj si napojila.
30/6 1840.
