Pređi na sadržaj

Omer momče i Hasan aginica

Izvor: Викизворник

* * *


Omer momče i Hasan aginica

Sitno vezla Hasan aginica,
Konce suče Zaovičić Omo,
Joštda veli Zaovičić Omo:
„Dainice, Hasan aginice!
„Kad te ljubi moj mio daidža, 5
„Stoji l' škripa dibe i kadife?
„Stoji l' zveka biser i dukata?“
Kadto čula Hasan aginica,
Đerđevom je o tle udarila,
Pa pobježeuz bijelu kulu, 10
A za njome Omo pristajaše:
„Povrati se, moja dainice!“
Nešće mu se povratiti mlada,
Već otide kuli u odaju,
Te govori agi Hasan agi: 15
„Hasan aga, mili gospodare!
„Ja li smakni sestrića Omera,
„Al' ću bježat' u rodu matere,
„Ili ću se mlada objesiti.“
Žao agi sestrića Omera: 20
„Kako ću ga jadan pregorjeti?
„I kakvom ga mukom umoriti?“
Veli njemu Hasan aginica:
„Lasno ti je njega pogubiti:
„Povedi ga u lov u planinu, 25
„Ne daj njemu nositi oružja,
„Ostavi ga u tijesnu klancu,
„Pa naćeraj srne i košute
„I onoga gorskoga arslana,
„Arslan hoće njega proždrijeti.“ 30
Kad to čuo aga Hasan aga,
On odvede Oma u planinu,
Ne da njemu nositi oružja,
Ostavi ga u strašivu klancu,
Te naćera srne i košute 35
I onoga gorskoga arslana.
Napanuo arslan na Omera,
Ne može se obranit”Omere,
No se brani spmali jaglukom,
Što mu ga je vjerenica dala: 40
Pa podviknu agu Hasan agu:
„Moj daidža, aga Hasan aga!
„Izijede me zvijer arslane.“
Ražali se agi Hasan agi,
Trkom trče, da Omera brani, 45
K njemu trči dijete Omere,
Te mu ote nože od pojasa,
Pa udari agu Hasan agu,
Udari ga po svilenu pasu,
Na dvije ga pole rastavio. 50
S njega svlači divno odijelo,
S njega svlači, a na se oblači,
Pa poklopi debela dorina,
Pa eto ga Hasan age dvoru;
Gledala ga mila dainica 55
Sa pendžera od bijele kule,
Esapjaše, da je Hasan aga,
Pa potrča nizbijelu kulu,
Da otvori od avlije vrata;
Kada viđe, nije Hasan aga, 60
Pleći dade, a bježati stade,
A za njom je dijete Omere:
„Stani malo, moja dainice!
„Da si mene juče pobjegnula,
„Danas bi te Omo dostignuo.“ 65
Ufati je kuli na vratima,
Sabljom trže, tejoj glavudiže.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 66-68.