Vijali se gravranovi
Iznad Maglaja,
Iznad kule Omer-bega
Tog silnog bega.
Tad izlazi vjerna ljuba, 5
Omer-begova,
Pa mi pita gavranove
Iznad Maglaja:
„Oj boga vam gavranovi
Tice nesretne! 10
Od kud jeste polećeli
Od kog li grada?
N’jeste l’ vid’li Omer-bega
Mog l’jepog bega?“
Al’ govore gavranovi 15
Iznad Maglaja:
„Čuješ naske vjerna ljubo
Omer-begova!
Mi smo jutros od Doboja
Rano prerano; 20
Vidili smo Omer bega,
Tvog l’jepog bega.
Eno sjedi u mehani
Pije rakiju
I on ljubi krčmarice 25
I troši novce,
Voli ljubit Dobojkinje
Neg mladu tebe."
Kad to čula vjerna ljuba
Omer-begova, 30
Ona skoči sa pendžera
Dolje na zemlju.
Mrtva glava ali opet
Poče govorit:
„Bog ubio svaku onu 35
L’jepu djevojku,
Koja ide za bekriju
I za đidiju,
Što se lola po mehan'ma
I kafanama.“ 40
To izusti vjerna ljuba
Omer-begova,
Pa se mlada i ne diže,
Više nikada.
