Omerka djevojka

Izvor: Викизворник

* * *


Omerka djevojka

Pase ovce Omerka djevojka,
š njom poredi Omer momče mlado.
Pasli ovce devet godin' dana;
kad navrši deveta godina
i deseta na zavodu bila,
vata mi se Omer momče mlado
u njedarce Omerki djevojci.
Al' govori Omerka djevojka:
"Da ti s Bogom, Omer momče mlado,
ne vataj se meni u njedarce,
neg' me čekaj godinicu dana,
dok narastu dojke za dojenje,
a bijelo lice za ljubljenje,
dokle budu prsti za prstenje!"
Kad se svrši deset godin' dana,
al' govori Omer momče mlado:
"Oj, starice, mila moja majko,
došlo vr'jeme da se Omer ženi!"
"Okle će te oženiti majka?"
"Oću, majko, Omerku djevojku,
što smo pasli devet godinica -
češljala me jutrom i večerom,
a pletala kose na zavojke!"
Al' besjedi Omerova majka:
"Aj, Omere, drago d'jete moje,
Što će teti jedna čobanica -
tebe oće oženiti majka
sa djevojkom Atlagića Vatom,
štono mlada na pendžeru veze
zlatnom žicom, srebrnom iglicom!"
Al' govori Omer momče mlado:
"Kupi svate, ostarjela majko!"
Skupi majka kićene svatove,
ode dvoru Vate Atlagića,
te isprosi Atlagića Vatu
i dovede bijelome dvoru.
Kad se tamna noćca uvatila,
svodi majka Omer momče mlado
i svodila Vatu Atlagića.
Al' besjedi Omer momče mlado:
"Da ti s Bogom, Atlagića Vato,
ne daj glasa do granuća sunca -
nek se braća pjesme napjevaju,
a sestrice kola nakolaju!
Kad ujutro svane, sunce grane,
tad mi kaži staroj mojoj majci -
što su meni kićeni svatovi,
da su meni moji nosioci;
što su oni crljeni barjaci,
da su oni bijeli pokrovi;
da me nose putem širokijem
ispred dvora Omerke djevojke!"
Al' pop'jeva Omerova majka:
"Nu, uncuta sina Omer' moga -
sinoć sam ga jedva ljubom legla,
a jutros se ni da diže neće!"
Al besjedi Atlagića Vata:
"Da ti s Bogom, Omerova majko,
bogme ti se ni dignuti neće!
Naredio Omer momče mlado
da mu odeš osjeći nosila,
da ga nosiš Omerki pred dvore,
da mu kreneš kose na zavojke,
što ih n'jesi ugojila, majko,
nego mlada Omerka djevojka!"

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

Zlatna pjena od mora, Narodne pjesme Srba u Hrvatskoj, priredio Zdravko Krstanović, Rad, Beograd, 1990.