Kladila se vila i đevojka:
Vila dava silno vito blago,
A đevojka sa ramena glave,
Koja ć' prije uranit' na vodu
I donijet' vode iza gore 5
I pomesti dvora bijeloga
I oplesti duge pletenice.
Ima vila sivoga sokola,
A đevojka ticu lastavicu;
Lastavica svu noć prepjevala, 10
Ona budi sirotu đevojku:
„Ustaj gore, lijepa đevojko!
„Da te ne bi vila prevarila.“
Ustade se lijepa đevojka,
Pa donese vode iza gore, 15
Umila se i pomela dvore,
I oplela duge pletenice.
U to doba prebijela vila
I đevojci dobro jutro viče:
„Daj, đevojko, ruse glave tvoje!“ 20
A đevojka vili progovara:
„Davaj, vilo, silnovito blago,
„Ja sam prije vode donijela,
„Dvor pomela, kose očešljala.“
Kad je vila čula i viđela, 25
He dade joj silnovito blago.
No joj dade trave od pomame,
Kojom mami momke neženjene.
Sve đevojka momke pomamila.
Bira: ovog hoću, ovog neću, 30
Izabrala koga je ljubila.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 196-197.
