Šetala se kraljica gospoja
Pokraj Save, pokraj vode hladne.
S njom se šeće devet djevojaka;
Govorila kraljica gospoja:
"A, bora vam, devet djevojaka! 5
Koja vas je[1] mom Ivanu draga?
Koja mu je vezen jagluk dala,
Zlatom vezen, u dulsiji[2] b’jeljen?"
Progovara sirotica Kata:
"Ana mu je vezen jagluk dala." — 10
Majka ode k Savi na obalu,
Uze Anu za bijelu ruku,
Pak ju baci Savi u dubinu.
Glas dopade kraljević-Ivanu:
"Zlo ga sio i vino popio! 15
U tonu ti jaranica[3] Ane!"
On se skače na noge lagane,
Pa pojaši debela dorina,
Pak se mahnu niz polje zeleno.
On susreta osam djevojaka: 20
"Bora vami, osam djevojaka!
Kamo moja Anica djevica?"
Progovara sirotica Kata:
"Majka ti ju u Savu bacila." —
Ode Ivo Savi na obalu. 25
On uzima jagluk iza pasa,
Pak se skače Savi u dubinu,
Pak ju hvata za kose svilene.
Govorila Anica djevojka:
"Nemoj, nemoj, ribo plemenita! 30
Ja sam kose za Ivu gojila,
Gledajući njegova perčina!" —
Iznese ju, vesela mu majka!
Pak ju metnu na zelenu travu.
Pak on kleče na zemljicu crnu, 35
Pak se skruši i Bogu pomoli,
I zavjete velike učini,
Da će gradit crkve i otare[4],
A činiti poste i molitve,
Ako Ane živa mu ostane. 40
Bog mu dade, što je zamolio:
Oživi mu jauklija Ane.
On je uze za bijelu ruku,
Pak je vodi dvoru bijelome.
Lijep porod s njome izrodio: 45
Rane kćeri, a pozne sinove,
Da nevjeste ne zatiču zava[5],
Da u kući ne zameću kavga.
