Oženi se aga Hasan-aga
usred zime, uza zemherije.
Kurban kolje, a sadake daje
da mu ljuba zdravo u dvor dođe.
Povedoše, zdravo dovedoše. 5
Sretoše je dvije zaovice,
u ledeni čardak uvedoše,
a svatove u tople odaje,
pa joj broje ogre po grlašcu.
Nik’ ne veli: — Je l' ti, nevo, zima? 10
Pregledaju ruho navezeno.
Nik’ ne veli: — Je l' ti, nevo, zima?
Gledaju joj vezeno odijelo,
ponajprije svilenu košulju,
a sa vrh nje crvenu kadifu 15
potkićenu žutijem rušpama.
Nik’ ne veli: — Je l’ ti, nevo, zima?
Opasala hazna kolan mali,
na njemu je do devet almasa,
obukla je džamfezli dimije, 20
niz koljena navezene guje,
preko tura četerest pandura,
na učkuru hodže i hadžije.
Nik’ ne veli: — Je l’ ti, nevo, zima?
Pokrila se svilenom čaktijom. 25
U to doba aga Hasan-aga:
— Vjerna ljubo, je li tebi zima?
Stade šika šikali jeleka,
stade huka vezene kadife,
pade mlada u nesvjest na glavu 30
i umrije, žalosna ioj majka,
neljubljena i nemilovana.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 557-558.
