Ožalošćena porodica/31

Izvor: Викизворник

◄   POJAVA I POJAVA II POJAVA III   ►

POJAVA II

SARKA, PREĐAŠNjI

SARKA (obučena u upadljivo crvenu ili šarenu haljinu, pod šeširom okićenim cvećem ili pantljikama): Dobar dan, ožalošćena porodico! Dobar dan, šta mi radite, kako ste?
SIMKA, VIDA, GINA: Ju, Sarka?!!...
VIDA: Šta ti bi, boga ti?
SARKA: Kako šta mi bi? Neka tetka nosi crninu, a ne ja. Osam dana nosim crninu za dve hiljade dinara, dosta mu je to!
GINA: Boga mi, Sarka, pravo i kažeš. Ne znam zašto sam se i ja ocrnila, valjda za njegovih tričavih 3.000 dinara. Nisam valjda luda...(Skida crnu maramu koju je nosila oko vrata i vadi jedan cvet iz vaze pa ga zadeva u kosu.) Što kaže Sarka, neka ga žali tetka!
TRIFUN: More, žene, da niste nešto preuranile? A ako Agaton sad dođe i donese nam vest da se advokat primio da obori testament!
SARKA: A zar je meni teško trknuti do kuće pa navući opet crninu?
TRIFUN: A ti, Gino, samo baciš cvet pa udariš opet u plač.
GINA: Pa jest!
SARKA (ženama): Pravo da vam kažem, sestre, ja sam na čistoj šteti kad nosim crninu. Svako misli da sam u žalosti, pa me gleda s nekim poštovanjem. A što će meni poštovanje, marim ti ja za poštovanje...
VIDA: Pa jest!
SARKA: Eto znam, kad sam bila udovica sa prvim mužem, pa tako, vrtio se oko mene neki mlad profesor, a ja još u crnini; pa mi on kaže: „Imao bih, gospa-Sarka, nešto da vam kažem, al' ne mogu, jer poštujem vašu tugu!” Šta ima kog đavola da mi poštuje tugu, da ga pita čovek. Al' tako vaspitan čovek pa poštuje tugu!


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Branislav Nušić, umro 1938, pre 86 godina.