Ode sunce Bogu putovati!
Da mu tuži lijepu đevojku.
Bože mili! dodija mi đevojka!
Svako jutro na istok izađe,
Pa govori lijepa đevojka: 5
- Sunce moje, ljepša sam od tebe,
I ljepši su v'jenci oko mene,
Nego tvoji ždraci oko tebe. -
Oću li je Bože kaštigati,
Da joj b'jelo sve opalim lice? 10
Nemoj mi je sunce, opaliti!
Jere mi je skoro neprošena
Za bogata, za Otmanovića,
Đe se jave na petero ovce;
Šare krave na četiri strane; 15
Vrani konji na tri Laćimije[1];
I volova više od stotine.
Gospodari dike i delije!
Sve to valja da izuva mlada;
Ladne vode da prinese mlada; 20
Ma vodice da se umivaju;
K tome rupce da se otiraju.
Polegla im po polju šenica;
Vinogradu vinova lozica.
Ne moj mi je sunce opaliti. 25
Š njom se diči malo i veliko!
Đeverovi, pa i zaovice!
Reference
↑Ovo je zar poznata Aćonija, pa ovdje tri su takove zemlje turske.
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 122-123.
