Paslo ovce momče i djevojče.
To je momče od Karlovca Ive,
A djevojče iz Modruše grada.
Lipa Mande modruškoga bana.
Pasu ovce devet godin dana. 5
Kad deveta na zahodu bila
Govori joj od Karlovca Ive:
Mandalino draga dušo moja,
Jesu li ti noge za papuče?
Jesu li ti ruke za pršćenje? 10
Jeli tvoje lice za ljubljenje?
Al govori modruškinja Mande:
Od otolen od Karlovca Ive!
Nit su moje noge za papuče,
Nit bielo lice za ljubljenje 15
Nit su moje ruke za pršćenje,
Nigda tvoja ljuba biti neću!
Nujan Ive k dvoru dolazio.
Gledala ga sestrica Jelica,
Pa dozivlje ostarielu majku: 20
Eto nami našeg brata Ive.
Niti sviri niti popjevava,
Niti javi prebielo stado.
Daleko ga majka susrietala,
Pa upita svog sina Ivana: 25
O Ivane drago diete moje!
Što ne sviriš niti popjevavaš?
Je li mi te jako zaboljelo?
Ali ti je stado povalilo?
Govori joj od Karlovca Ive: 30
Oj starice, stara moja majko!
Nije mene jako zaboljelo,
Nit je meni stado povalilo
Prevari me liepa djevojka,
Lipa Mande modruškoga bana. 35
Ona mene oženiti neće.
Govori mu ostariela majka:
Oj Ivane drago dite moje!
Lako š' Mandu prevariti mladu.
Pusti kosu za godinu dana, 40
Češljom češljaj a gestenom maži.
Obući ćeš robu djevojačku.
Tad ćeš poći u' nu goru crnu,
Pa ćeš usjeć gusle javorove
I ubrati sa jele još smole, 45
Paš' zasmolit lievo oko svoje,
Pa ćeš ići ka Modruši gradu,
Pa ćeš ići k dvoru divojkinu,
Uprositi, da ti konak dadu.
To je Ive poslušao majku. 50
Rasla kosa godinu mu dana.
Češljom češlja a gestenom maza.
Obukao robu djevojačku.
Svejedno je kano i djevojka.
Pa on ode u goricu crnu, 55
I usječe gusle javorove,
Pa još ubra sa jele i smole,
Pa zasmoli livo oko svoje,
Pa on ode ka Modruši gradu.
Neće hudi, da mu konak dadu, 60
Kad je došo k banici gospoji
Ondi gudi a i popjevava
Al iziđe banica gospoja,
Te govori grlom glasovitim:
Mili bože liepe li djevojke! 65
Da mi nije oka izgubila
S ljepotom bi cara meritala. —
Al govori s ljepica djevojka:
O banice draga gospo moja
Ćeteli me primit na konake? 70
Govori joj banica gospoja:
Mandalino draga kćerko moja!
Uzmi sobom sljepicu djevojku
Pa je vodi u bijele dvore.
To je Mande za Boga sprimila. 75
Pa je vodi u bijele dvore,
Pa sjedoše rujno piti vino.
Do po noći oni vino piše.
Kad je bilo noći po ponoći
Al govori banica gospoja: 80
Mandalino draga dušo moja!
Ti mi steri sljepici djevojci.
Govori joj sljepica djevojka:
O banice draga mamo moja,
Nesteri mi gdje do mužke glave, 85
Već me šalji svojoj kćerci mladoj,
To banica za Boga sprimila,
Pa dozivlje k ćerku Mandalenu:
Mandalino drago diete moje
Zamidere sljepicu djevojku,
Pa je vodi na črdake gornje 90
Pa zatvori sobom u kamare
Gdje mi do vas neće mužka glava.
To je Mande za Boga sprimila,
Pa uzimlje devetere ključe,
Pa ju vodi na gornje črdake, 95
Pa sljepicu sobom zatvorila.
Njoj govori sljepica djevojka:
Mandalino draga dušo moja
Da je nami sada mužka glava,
Ljepo bi ti nam spavati bilo. 100
Govori joj Mandalina draga:
O sljepice jadna kukavice
Što će nami sada mužka glava?
Nemož tako po svietu oditi
A kamo li da još čedo imaš, 105
Kad je bila ura po ponoći
Govori joj od Karlovca Ive:
Mandalino draga dušo moja.
Ja ga niesam sljepica djevojka,
Već sam glavom od Karlovca Ive. 110
Al govori Mandalina draga:
O Ivane draga dušo moja
O Ivane jedini kod majke,
Živ mi bio ti si meni mio,
Ljubi mene do bijela dana. 115
Kad svanulo i granulo sunce
Al govori od Karlovca Ive:
Ostaj s Bogom Mandalino draga
Dok sakupim gospodu svatove,
Oću doći po tebe djevojku. 120
Ustade se banica gospoja
Pa dozivlje Mandalinu djete.
Ona je nij mogla probuditi.
Ona mi se prestrašila majka,
Da je Mande preminula mlada. 125
Ona ide na gornje črdake
Ona s nogom u vrata udara,
A vrata se odma izstavila.
Nije mogla Mande probuditi.
Kad je ona probudila Mandu. 130
Pa govori dragoj ćerci svojoj.
Mandalino draga dušo moja
Sto li ti je lišće izgrđeno?
Što li su ti oči pomućene?
A što su ti kose pomršene? 135
Govori joj Mandalina diete:
O starice stara moja majko!
Ja se majko izčešljala niesam,
Te su moje kose pomršene.
Ja se majko još umila niesam 140
Stoga su mi oči pomućene
A moje je lice izgrđeno,
Pod licem je zlato i pršćenje
Pa je moje pretišćalo lice.
Govori joj banica gospoja: 150
Mandalino drago diete moje
Kamo ti je sljepica djevojka?
Govori joj Mandalina diete:
Nije ono sljepica djevojka
Već je ono od Karlovca Ive. 155
Ti mu piši listak knjige biele:
Neka ide po mene djevojku.
Majka svoju kćerku poslušala,
Ona piše listak knjige biele:
O Ivane liepi Karlovčane! 160
Kupi svate odi po djevojku.
Sve konjike mlade nekovane
A junake mlade neženjene.
Kad je Ive knjigu zadobio
I vidio što mu knjiga kaže, 165
On dozivlje svoju staru majku:
Kuvaj majko lake brašnenice
Nek su tanke, nek dorinu lake,
A ja idem kupiti svatove.
Kad skupio Ivane svatove 170
Oni pošli ka Modruši gradu.
Kada došli ka Modruši gradu
Tad sjedoše rujno piti vino
Govori mu banica gospoja:
Bogom tebi od Karlovca Ive! 175
Gdje su tebi gusle i torbica?
Njoj govori od Karlovca Ive:
Nisam moga laglje prevariti.
Kad se svaća vina ponapili
Uzmu sobom mlajahu djevojku 190
Banici je majki govorila
Ostaj s Bogom mila majko moja
Došlo vrieme, da se razstanemo.
Govori joj banica gospoja:
Pošla s Bogom Mande ćrko moja. 195
Pošli s Bogom draga svaćo moje!
Hrvatske narodne pjesme, sakupljene stranom po primorju a stranom po granici, sabrao Stjepan Mažuranić, učitelj, svezak I, u Senju, tiskom i nakladom H. Lustera, 1876., str. 63-71.
