Odmetnu se aga Hasan aga
Odmetnu se aga Hasan aga
Niz Kotare da kupi harače,
Kupio ih devet godin' dana,
Kad nastala deseta godina,
Piše knjigu Hasanaginica: 5
»Gospodaru, aga Hasan aga,
Što ne ideš dvoru bijelome,
Tvoji su se dvori obranili,
Tvoja su se djeca uželjela,
Tvoja ti se postarjela majka 10
I tvoja se ljuba porušila«.
Odgovara aga Hasan aga:
»Ah, ne luduj, vjerna ljubo moja,
Ljepše ovđe nego kod svog dvora,
Vino pijem, Kotarkinje ljubim«. 15
Ona njemu drugu otpisuje:
»Ako ljubiš Kotarkinje mlade
I ja ljubim budimskog dizdara
I njegovu djecu janičare«.
Kad je aga knjigu proučio, 20
Nema kada konja osedlati,
Nema kada ni čizme obući,
Već se baca na gola konjica,
Pravo ode dvoru bijelome.
U lijepa doba dolazio, 25
Po akšamu, među jacijama,
Sitno kuca alkom na vratima:
»Otvor' vrata, Hasanaginice,
Evo tebi budimskog dizdara
I njegove djece jarničara«. 30
— »Hajd' otalen, jedna budalino,
Ako sam se agi našalila,
Ne bi li ga kako domamila,
Nijesam se mlada pomamila!«
»Otvor' vrata, vjerna ljubo moja, 35
Ja sam glavom aga Hasan aga«.
»Kad si glavom aga Hasan aga,
Baci meni kakvo obilježje,
Da ja vidim da si Hasan aga«,
Još govori aga Hasan aga: 40
»Evo tebi prsten prelomjeni,
Kad sam bio u bijelu dvoru,
Igrasmo se igre svakojake
I u igri prsten prelomio:
Komad osta u sanduku tvome, 45
Drugi komad u đuzdanu mome,
Evo tebi komad od prstena,
Moja ljubo, otvori mi vrata!«
Ona siđe te otvori vrata,
Konja vodi u podrume donje, 50
Hasan agu na bijelu kulu,
Iznese mu večer večerati,
B’jela hljeba i crvena luka;
»Jedi, ago, bolahan ga jeo,
Ja sam jela devet godin' dana, 55
Ja sam jela sa đečicom tvojom,
Nije znala ni majčica moja!«
