ODLAZAK IZ DUBROVNIKA
s broda 10/8 1839
Oj u jedra duhaj jače,
Duhaj, vjetre zapadnjače,
Da što prije sa pogleda
Iščezne mi
Taj grad kobni mojih djeda.
Koliko sam tam' živio
Vaj! toliko i cvilio;
Ne znam dana, noći te
Kad reć' mogoh:
Hvala Bože, slavim te!
Tamna magla sirotinjstva
Zakri sunce mog djetinjstva,
Te je često majka mila
Gorke suze
Uz kol'jevku moju lila.
Kad porastoh plane meni
Duh, sa duhom čin ognjeni;
Nu svak usta istog maha
Da pobije
Duh maloga siromaha.
Koje ljubljah i nad sobom
Vratiše mi ljubav zlobom;
Jedan samo, jedan nije!
Nu i toga
Daleko mi kob odnije.
Kada drugim svim ljudima
Najsjajnijim u snovima
Čarobno sv pamvt vrti,
Klijala je
U mom duhu mis'o smrti.
Najposlije al' zasija
I nada mnom luč božija:
Kan' anđelak s neba jasna
Objavi se
Duši mojoj d'jeva krasna.
Oh, kako sam nju ljubio!
Kako sam je vaj ljubio!
Pa i ona prevari me,
K'o svi drugi
Et' i ona ostavi me.
Proklet, proklet!... Duhaj jače
Duhaj, vjetre zapadnjače;
Otisni me u pučinu,
Da ne kunem
I ja ljude i djedinu.
