Oglasi se na namu djevojka

Izvor: Викизворник


Oglasi se na namu djevojka

Oglasi se na namu djevojka,
L’jepa Fata, jedina u majke.
Ja kakva je, vesela joj majka:
Crna oka, a čela široka,
A izvitih na elif obrva, 5
Dva obraza, dva đula rumena,
Dvije oči — crne trninice,
Trepavice — krila paunice,
Vita stasa, a umilna glasa!
Nju mi prose mnogi prosioci, 10
A najviše aga Hasan aga.
I prosi je paša Herceglija —
Paša prosi, nigda ne prestaje.
Majka Fatu jedno jutro budi:
„Ustaj Fato, ustaj moje zlato, 15
Niz polje se srebren bubanj čuje,
Mislim, Fato, da su tvojii svati."
Fata majci tiho govorila:
„O, boga ti, moja mila majko,
Ako bude aga Hasan aga, 20
Podaj mene, moja mila majko!
Ako bude paša Herceglija,
Ne daj mene, moja mila majko!"
A veli joj ostarjela majka:
„Kako ću te šćeri zabraniti, 25
Kad ti znadeš pašu Hercegliju:
Bjele bi nam dvore zapalio,
Mene, staru, nogom pogazio,
A tebe bi na zor obljubio?"
„Lako ćeš me majko zabraniti: 30
Ja ću ići na gornje čardake,
Pa ću leći na meke dušeke,
Pokriću se kumašli jorganom,
A po licu srmali mahramom,
A ti uzmi tespih od merdžana, 35
Pa iziđi na mermer avliju,
Tespih uči, a suze proljevaj.
Kada dođe paša Herceglija,
On će tebi selam nazivati,
Primi selam, moja mila majko, 40
Pa ti reci paši Hercegliji:
Davno mi je Fata preminula!"
Fata ode na gornje čardake,
Pa se pokri kumašli jorganom,
A po licu srmali mahramom. 45
Majka uze tespih od merdžana,
Pa iziđe na mermer avliju,
Tespih uči, a suze proljeva,
U to doba paša Herceglija
I za njime kićeni svatovi. 50
Paša pade, turski selam dade:
„Selam alejk, moja mila majko!"
Njemu veli Fatimina majka:
„Alejk selam, zete narečeni,
Narečeni, ali nestečeni — 55
Fata mi je davno preminula."
Govorio paša Herceglija:
„Kad j' umrla, gdje je bolovala?"
»„Bolovala na gornjem čardaku."
Paša ode na gornje čardake, 60
Pa on priđe ljepotici Fati
I podiže kumašli jorgana
I sa lica srmali mahramu.
Sinu lice kao jarko sunce,
A gro'ce ikao mjesečina. 65
Govorio paša Herceglija:
„Šut', ne plači, Fatimina majko,
Nije Fata svijet mijenila,
Nit je njeno lice probljedilo."
Pa joj metnu ruku na srdašce, 70
Ne bi l' mu se Fata nasmijala;
Nit' se Fata prenu, nit' se trenu!
Paša zove slugu Husejina:
„Brže meni, slugo Husejiine,
Ponesi mi vatre žeravice, 75
Da je stavim Fati na srdašce,
Nije l' mi se Fata pritajila."
To je Huso paše poslušao,
Donese mu vatre žeravice.
Paša Fati meće na srdašce. 80
Nit se Fata trenu, nit se prenu.
Opet paša Husi govorio:
„Donesi mi guju prisojkinju,
Da je mećem Fati na srdašce,
Nije l' mi se Fata pritajila!" 85
To je Huso paše poslušao:
Donese mu zmiju prisojkinju.
Paša Fati meće na srdašce,
Nit se Fata trenu, nit se prenu.
Kada viđe paša Herceglija, 90
Da mu od tog fajde ne imade,
On je pokri kumašli jorganom,
A po licu srmali mahramom,
Pa on siđe na mermer avliju,
Te povika kićene svatove: 95
„Umuknite bubnje i svirale,
Savijajte alajli bajirake,
Fata mi je svijet mijenila."
Ušutiše bubnji i svirale,
Saviše se alajli bajraci, 100
Vratiše se kićeni svatovi
I pred njima paša Herceglija.
Usta Fata sa meka dušeka,
Pa pogleda niz goru zelenu,
U sebi je sama govorila: 105
„Oj gorice, pobogu sestrice,
De podigni to tanano granje,
Nek' jenđije ne deru čembera
I moj paša b’jele ahmedije."
Majka Fati tiho govorila: 110
„O Fatima, draga šćeri moja!
Metaše te na svakake muke,
Koja muka najgora bijaše?"
Fata majci tiho govorila:
„O, boga mi, moja mila majko, 115
Kad mi metnu ruku na srdašce,
Umal’, majko, što se ne nasmijah,
Od straha me zima uhvatila.
Kad mi metnu vatru žeravicu,
Onda sam se, majko, ugrijala. 120
Kad mi metnu zmiju prisojkinju,
Onda sam se malo rashladila!"
Fata uze divit i ikalema
I hartije knjige bez jazije,
Ona piše knjigu na koljenu, 125
Pa je šalje agi Hasan agi:
„Eto knjige, aga Hasan aga,
Kupi svate, vodi mene mladu!"
Hasan aga jedva dočekao,
Pa pokupi kitu i svatove 130
I odvede ljepoticu Fatu.
Kad je čuo paša Hercegliija,
Kako ga je Fata prevarila,
Udari se rukom po koljenu.
Kako se je lako udario, 135
Na koljenu mor-čakšire putkle.
Govorio paša Herceglija:
„Avaj meni od sad do vijeka!
Varaše me Turci i hajduci,
Niko mene mije prevario, 140
Nego danas ljepotica Fata!"



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 630-634.