Obloži se Todore vezire

Izvor: Викизворник


[Obloži se Todore vezire]

Obloži se Todore vezire,
obloži se sas vere Jevreje,
za dan d’ ide iz Soluna grada,
iz Soluna dori u Stambola,
za dan d’ ide, za dan da se vrne. 5
Ako bi si mogo da otide,
da otide i pa da se vrne,
da mu uzne do tri kule blago,
i da uzne do devet dućana,
i da uzne njegovu Jevrejću, 10
još da uzne sina Salimona.
Ako ne bi mogo da otide,
da otide Todore vezire,
da otide i pa da se vrne,
da mu daje Todore vezire, 15
da mu daje do tri kule blago
i da daje do devet dućana
i da daje ljubu Anđelinu,
još da daje sina Manojila.
Upita ga ljuba Anđelina: 20
„Čuješ mene, Todore vezire,
da što si mi ti tako ujilan?"
A Todor joj vako govorio:
„Čuješ mene, ljubo Anđelino,
nel’ me pitaš, pravo ču ti kažem, 25
obloži se sas vere Jevreje,
za dan d' idem iz Soluna grada,
iz Soluna dori u Stambola,
za dan d' idem, za dan da se vrnem.
Ako bi si mogo da otidem, 30
da otidem i pa da se vrnem,
da mu uzmem do tri kule blago
i da uzmem do devet dućana
(srmu i kadiFu do devet dućana)
i da uzmem njegovu Jevrejću, 35
još da uzmem sina Salimona.
Ako ne bi mogo da otidem,
da otidem i pa da se vrnem,
da mu dajem do tri kule bdago,
i da dajem do devet dućana, 40
i da dajem ljubu Anđelinu,
još da dajem sina Manojila."
A ljuba mu vako progovara:
„Ču li mene, Todore vezire,
ja ti sedi, te lepo večeraj, 45
te večeraj preslatke večere,
pa se napi toga rujna vina,
rujna vina od devet godina.
Pa si legni tije te se naspi.
Ja ču tebe doru da naranim 50
i bedoga zopca da nazobim,
i rujnoga vinca da napojim,
rujna vina od sedam godina.
Kada bude vreme za idenje,
ja ču tebe rano da probudim." 55
Kada bilo pre bele zorice,
a ljuba mu vako govornla:
„Čuješ mene, Todore vezire,
ajd ustani na noge junačke,
dojde vreme večem za idenje. 60
Kad otideš u Stambola grada,
nemoj tije konja da si daješ,
da ga daješ u jevrejske ruke,
Jevreje su vrli i opaki,
da oni če konja da, otruju. 65
A ti nemoj kave da si piješ,
da si piješ iz jevrejske ruke,
a oni če i teb’ da otruju."
Izvara se Todore vezire,
pa si dade konja na Jevreje. 70
Jevreje ga malo pošetali,
pa uveli u kladne jarove,
pa otruli konja Todorova.
Al’ se kači Todore vezire,
on se kači gore na divana. 75
Načiniše tuja slatku kavu.
Al' Todor im vako govorio:
„Čujte mene, vi vere Jevreje,
da mene je mati bre zaklela,
da ne pijem kave iz Jevreje." 80
Dojde vreme večem za vrčanje.
Kad ustade Todore vezire,
pa nazrnu u te nove jare,
Jevreje mu konja bre otruli.
Stade šetat’ Todore vezire, 85
stade šetat’ niz Stambola grada,
em si šeće, bele ruke meće,
niz lice mu slze proletau.
Al, ga srete njegov pobratime:
„Pobratime, Todore vezire, 90
ču te pitam, pravo da mi kažeš,
šta si bolan tije učinio?"
A Todor mu vako beseđaše:
„Obloži se sas vere Jevreje,
za dan d' idem iz Soluna grada, 95
iz Soluna dori u Stambola,
za dan d' idem, za dan da se vrnem.
Ako bi si mogo da otidem,
da otidem i pa da se vrnem,
da mu uzmem do tri kule blago 100
i da uzmem do devet dućana
(srmu i kadifu do devet dućana)
i da uzmem njegovu Jevrejću,
još da uzmem sina Salimona.
Ako ne bi mogo da otidem, 105
da otidem i pa da se vrnem,
da mu dajem do tri kule bdago,
i da dajem do devet dućana,
i da dajem ljubu Anđelinu,
još da dajem sina Manojila." 110
Al’ pobratim njemu govorio:
„Čuješ mene, Todore vezire,
na ja tebi ti novi ključeve,
pa otvori te nove jarove,
tuva ima devedeset konja, 115
biraj konja koga tije voliš.
Ne ti tražim paru ni dinara."
Kad uleze Todore vezire,
pa započe od desnoga kraja,
pravo tera more do levoga. 120
Kad je Todor prvog potrgnuo,
svi su konji po Todora pošli.
Nema konja Todor da izbere.
Pa izleze Todore veznre,
stade šetat’ niz Stambola grada. 125
Em si šeća, bele ruke meća.
Te ga srete njegov pobratime,
pa ovako njemu govorio:
„Šta si, bolan, tije učinio?"
Al’ Todor mu vako govoraše: 130
„Propade mi tova moje blago,
i propade tova moje drago,
još propade dete Manojilče."
Al' govori njegov pobratime:
„Čuješ mene, Todore vezire, 135
ja ulezni u nove jarove,
pa nazrni nad nove kapije,
tuva ima do četiri konja.
Svi četiri šugavi su bili.
Biće sreče u nji da izbereš." 140
Kad uleze Todore vezire,
pa nazrnu zad nove kapije,
tuva ima do četiri konja.
Jedn'g trže prvotoga konja,
ukopa se u zem’ do ćičice. 145
Kad potrže do to i drugoga,
ukopa se u zem’ do kolenca.
Pa mu turi nova oglavnika,
pa izvede u sred u dvorove.
Kad izvede u sred u dvorove, 150
udari mu tri struke kamdžije.
Kako si je lako oskočio,
do trbu se u zem’ ukopao.
Kad potvori Todore vezire,
kako ga je lako udario, 155
jedn'g se je iz zem izvadio.
Pa mu turi tuja zlatnu uzdu,
i mu turi tova zlatno sedlo.
Pa se meća konju na terćiju,
pa si stupi s nogu u zenđiju. 160
Dok potvori i s drugu da stupi,
on si stiže u Soluna grada.
Jevreje se redom naredili,
da dizaju Todorovo blago.
Al’ ljuba im vako progovara: 165
„Čujte mene, vi vere Jevreje,
pričekajte još za malo vreme,
biče sreča, Todor da mi dojde."
Al’ Jevreje ovako govore:
„Neje doš’o nit če da ti dojde, 170
več otvaraj porte šimširove,
da dizamo Todorovo blago."
Al’ se ljuba kači na divane,
pa otvori tija jasni pendžer,
pa razape tog belog barjaka, 175
vetar duva te se barjak niša.
Anđelina ovako govori:
„Čujte mene, vi vere Jevreje,
ne li duva vetar i kod vama?"
A Jevreje ovako govore: 180
„Nema vetar niti če ga bude;
več otvaraj porte šnmširove,
da dizamo Todorovo blago."
Zadade se Todore vezire,
zadade se niz polje široko. 185
Od konja mu t'vne magle idu,
od kopita taj jasni oganj.
Kad pristiže Todore vezire,
na Jevreje ovako govori:
„Čujte mene, vi vere Jevreje, 190
pričekajte još za malo vreme,
da vi dajem Todorovo blago."
T'g istrže tri struke kamdžije,
na tri struke tri oke olova.
Kako si je lako izmašio, 195
na Jevreje glavu pokinuo.
Glave lete uz vedrogo neba,
kad se vrate, u zemlju ulate.
Pa povika Todore vezire:
„Čuješ mene, ljubo Anđelino, 200
ja otvaraj porte šimširove,
pa privani moga konja doru,
pa pošetaj po svoje dvorove,
pa uvedi u (h)ladne jarove."
On se kači gore na divane, 205
pa si sede u pozlatne sovre,
vino pije, pa mu ništa nije.
Dok se malo Todor odmorio,
pa govori ljubi Anđelini:
„Ajde d’imo mije da dizamo, 210
da dizamo to jevrejsko blago,
mene blago, a njim’ kako drago."

Od Mila gajdara
iz Nove Male prepisah.



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Etnološka građa i rasprave: iz Lužnice i Nišave, Vladimir M. Nikolić, [Beograd] : Srpska kraljevska akademija, 1910., str. 362-366.