Noć u pustinji

Izvor: Викизворник
Noć u pustinji
Pisac: Mileta Jakšić





        
NOĆ U PUSTINjI

„Tada Irod... razgnevi se vrlo
i posla te pobiše svu decu po
Vitlejemu i po svoj okolini
njegovoj od dve godine i niže...“
Mat. II., 16.

U gluvoj noći bezljudnih pustara
Bežeć pred mačem krvnika Iroda
Devica — mati s čedom se odmara
Posle tolika puta, mučna hoda.
Noćnu tišinu ne remeti ništa,
Ko mrtva avet pustinja se čini —
Samo njen uzdah sa tiha noćišta,
Daleko od svog doma, u tuđini.
Nemo sijaju zvezde božja oka
I nemo nad njom palma stražu čuva —
No što se buni tišina duboka
I otkud vriska daleka i gluva?
Firmament sijnu ko da plamti zlato,
Pustinja svanu od svetlosti neke —
I, gle, pod nebom leti dečje jato
Iz otadžbine, iz zemlje daleke:
Kao anđeli sve dečica sama,
Na njima krila i sjaj oko glava —
Lete i mašu na njih ručicama:
Kom oko vrata tračica krvava
Kom rana mala ko rumena ruža
Na belim grudma. Isus — dete širi
Svoje ručice, za jatom ih pruža
I misli da su to rajski leptiri —
A priviđenje dublje k nebu ode...
I dokle mati na grudi stiskava
Čedo — zvezdama mala jata brode
Anđelske duše nevinih žrtava.



Izvor[uredi]

  • Mileta Jakšić: Pesme, SKZ, Beograd, 1922, str. 162


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Mileta Jakšić, umro 1935, pre 89 godina.