U planini Novak i Radivoj
Da poruše smizi(?) sve planine,
I govori Novak Radivoju:
„A što ćemo, bogom pobratime!
Umrijesmo od glad i od žeđe. 5
A vedimo(?), dragi Radivoju,
Ka Mostaru gradu bijelome,
Proda'mo ga za koje pineze.“
I nedjelja jutrom osvanula,
Eto vodi Novak Radivoja, 10
Namjeri se turska kiridžija,
Gdje ga vodi junak po pazaru.
Za nj davaju tri hiljade jaspri,
Niko mi se naći ne mogaše,
Već izlazi jedna Otmanica, 15
A davaše bula udovica,
Matan aga i treću hiljadu.
I na buli bio ostanuo,
I hrani ga bula u aharu,
I češe joj konje u aharu; 20
I Turci u lovak otišli,
I ona ga u lovak poslala.
Lovak Turci pokraj polja love,
I pobježe, i veće ne dođe.
Izgubi ga bula udovica, 25
Kako pođe, tako i ne dođe.
