Sinoć Novak iz Novoga dođe,
Jutros ljubi jade zadavao:
"Udaji se, moja verna ljubo,
"Udaji se, ne gledaj na mene,
"Ja isprosi u Novom devojku, 5
"I lepša je i viša od tebe
"I belja je i rumenija je,
"I sitan je vezak naučila;
"Ali nije knjige naučila,
"Da je oćeš malo poučiti, 10
"Dao bi ti sina najmlađega,
"Najmlađega i najmilijega."
Ljuba njemu ništa ne besedi
Već ušeta u bijele dvore,
Pa uzima divit i artiju, 15
P' ona piše sitnu knjigu malu,
Ne piše je čim se knjige pišu,
Već je piše krvcom od obraza,
Pa je šalje u Novi devojci:
"Ti ne pođi, žalosna devojko, 20
"U Novaka verna ljuba živa,
"I u ljube do četiri sina,
"Pak mu jedan dobrog konja jaše,
"A drugi mu britku sablju paše,
"A trećega vodi za ručicu, 25
"A četvrti u naručaj nosi."
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 519-520.
